Bijeli grad Tel Aviva: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
Nema sažetka uređivanja
 
(Nije prikazano 5 međuinačica 2 suradnika)
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Bijeli grad Tel Aviva'''-->{{UNESCO-svjetska baština
{{UNESCO svjetska baština
|ime mjesta = Bijeli grad Tel Aviva - moderni pokret
|ime mjesta = Bijeli grad Tel Aviva - moderni pokret
|slika = Zina Dizengoff Circle in the 1940s.jpg
|slika = Zina Dizengoff Circle in the 1940s.jpg
Redak 18: Redak 18:
'''Bijeli grad Tel Aviva''' (hebrejski: העיר הלבנה‎, ''Ha-Ir HaLevana'') je skup više od 4.000 modernih građevina, izgrađenih u [[Internacionalni stil|internacionalnom]] i tzv. [[Bauhaus]] stilu; danas najveći muzej [[Arhitektura 20. stoljeća|moderne arhitekture]]. [[Tel Aviv]] ima najveći broj ovih građevina od bilo kojeg drugog grada na svijetu. Izgradili su ih od 1930-ih do 1950-ih većinom [[Židovi|židovski]] [[arhitekt]]i koji su prebjegli od [[Nacizam|nacističkih]] progona u Europi, ali i njihovi učenici.
'''Bijeli grad Tel Aviva''' (hebrejski: העיר הלבנה‎, ''Ha-Ir HaLevana'') je skup više od 4.000 modernih građevina, izgrađenih u [[Internacionalni stil|internacionalnom]] i tzv. [[Bauhaus]] stilu; danas najveći muzej [[Arhitektura 20. stoljeća|moderne arhitekture]]. [[Tel Aviv]] ima najveći broj ovih građevina od bilo kojeg drugog grada na svijetu. Izgradili su ih od 1930-ih do 1950-ih većinom [[Židovi|židovski]] [[arhitekt]]i koji su prebjegli od [[Nacizam|nacističkih]] progona u Europi, ali i njihovi učenici.


Tel Aviv iz 1930-ih, poznat kao "Bijeli grad", je upisan na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji]] kao "izvanredan primjer [[urbanizam|urbanističkog]] planiranja novog grada i njegove arhitekture u ranom 20. stoljeću".<ref>{{cite web |url=http://whc.unesco.org/en/list/1096 |title=Bijeli grad tel Aviva - moderni pokret |publisher=[[UNESCO]] |accessdate=21. travnja 2011.}}</ref>
Tel Aviv iz 1930-ih, poznat kao "Bijeli grad", je upisan na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji]] kao "izvanredan primjer [[urbanizam|urbanističkog]] planiranja novog grada i njegove arhitekture u ranom 20. stoljeću".<ref>{{Citiranje weba |url=http://whc.unesco.org/en/list/1096 |title=Bijeli grad tel Aviva - moderni pokret |publisher=[[UNESCO]] |accessdate=21. travnja 2011.}}</ref>
[[Datoteka:Tel Aviv - Magen David Square - 1936.jpg|mini|lijevo|<center>Trg Magen David s kućom Polishuk u pozadini]]
[[Datoteka:Tel Aviv - Magen David Square - 1936.jpg|mini|lijevo|<center>Trg Magen David s kućom Polishuk u pozadini]]
==Povijesti odlike==
==Povijesti odlike==


Tel Aviv je 1910. godine imao samo 100 stanovnika, no kako je bio urbani uspjeh, broj stanovnika se stalno povećavao. Nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] uslijedio je val [[imigracija|imigracije]], a prije [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] mnogi su europski [[arhitekt]]i židovi (kao što je [[Arieh Sharon]]) došli u grad. God. 1925. osnovan je [[fakultet]] [[arhitektura|arhitekture]] Technion, a u [[Haifa|Haifi]] je osnovano Tehničko sveučilište, na kojima su predavali europski židovi. 1930-ih su diplomanti ovih fakulteta imali priliku graditi mnoge domove i urede u Tel Avivu. Te građevine su građene u duhu europskog [[funkcionalizam|funkcionalističkog]] stila, bez ukrašavanja, od [[armirani beton|armiranog betona]] prirodno bijele boje (zbog čega je i prozvan "Bijelim gradom"), tri do pet katova s parkom i s mnogim inovacijama u klimatizaciji (npr. prizemlje na [[pilon]]ima koji omogućavaju kruženje zraka i hlađenje gornjih katova). Također, grad je imao urbanistički plan, koji je od 1925.-27. izradio [[Sir Patrick Geddes]], a u kojemu su se moderne građevine povezivale parkovima u kojima su stanovnici uzgajali svoje voće i povezivali se u blisku zajednicu. Umjesto grada-vrta, ideje koja je tada dominirala u urbanizmu, Geddes je zamislio grad utemeljen na fizičkim, ekonomskim i društvenim potrebama njegovih stanovnika.
Tel Aviv je 1910. godine imao samo 100 stanovnika, no kako je bio urbani uspjeh, broj stanovnika se stalno povećavao. Nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] uslijedio je val [[imigracija|imigracije]], a prije [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] mnogi su europski [[arhitekt]]i židovi (kao što je [[Arieh Sharon]]) došli u grad. God. 1925. osnovan je [[fakultet]] [[arhitektura|arhitekture]] Technion, a u [[Haifa|Haifi]] je osnovano Tehničko sveučilište, na kojima su predavali europski židovi. 1930-ih su diplomanti ovih fakulteta imali priliku graditi mnoge domove i urede u Tel Avivu. Te građevine su građene u duhu europskog [[funkcionalizam|funkcionalističkog]] stila, bez ukrašavanja, od [[armirani beton|armiranog betona]] prirodno bijele boje (zbog čega je i prozvan "Bijelim gradom"), tri do pet katova s parkom i s mnogim inovacijama u klimatizaciji (npr. prizemlje na [[pilon]]ima koji omogućavaju kruženje zraka i hlađenje gornjih katova). Također, grad je imao urbanistički plan, koji je od 1925. 27. izradio [[Sir Patrick Geddes]], a u kojemu su se moderne građevine povezivale parkovima u kojima su stanovnici uzgajali svoje voće i povezivali se u blisku zajednicu. Umjesto grada-vrta, ideje koja je tada dominirala u urbanizmu, Geddes je zamislio grad utemeljen na fizičkim, ekonomskim i društvenim potrebama njegovih stanovnika.


Tada su nastala tri naselja: Lev Hair, avenija Rothschild i četvrt Bialik, okružene prstenom zelene zone. Središnji Bijeli grad na sjeveru ima jasno odijeljene stambene i poslovne zone. Samo središte je na kružnom toku trga Zina Ditzengoff na kojem se nalaze Kazalište Habima, Muzejski paviljon i [[Dvorana Fredric R. Mann]]. Sve građevine imaju tri do četiri kata i ravne krovove s ponekim dekorativnim ukrasima od gipsa i bojama pročelja od krem ili čiste bijele. Naselje sjeverno od bulevara Ben Gurion izgrađeno je nešto kasnije, a zapadni dio tek 1948. godine. Istočni dio je izgrađen od 1940-ih do 1960. i slabije je kvalitete i čistoće stila, izgrađeno u vremenu recesije. Južni dio Bijelog grada se ne smatra čistim u stilu i nije potpuno zaštićen.
Tada su nastala tri naselja: Lev Hair, avenija Rothschild i četvrt Bialik, okružene prstenom zelene zone. Središnji Bijeli grad na sjeveru ima jasno odijeljene stambene i poslovne zone. Samo središte je na kružnom toku trga Zina Ditzengoff na kojem se nalaze Kazalište Habima, Muzejski paviljon i [[Koncertna dvorana Fredric R. Mann]]. Sve građevine imaju tri do četiri kata i ravne krovove s ponekim dekorativnim ukrasima od gipsa i bojama pročelja od krem ili čiste bijele. Naselje sjeverno od bulevara Ben Gurion izgrađeno je nešto kasnije, a zapadni dio tek 1948. godine. Istočni dio je izgrađen od 1940-ih do 1960. i slabije je kvalitete i čistoće stila, izgrađeno u vremenu recesije. Južni dio Bijelog grada se ne smatra čistim u stilu i nije potpuno zaštićen.


Rastom, grad je ubrzo obuhvatio u to vrijeme većinski [[Arapi|arapski]] drevni lučki grad [[Jafa|Jaffu]] (יָ'''פוֹ'''‎, ''Yafo''), i 1950. godine spojeni su u jednu upravnu jedinicu.
Rastom, grad je ubrzo obuhvatio u to vrijeme većinski [[Arapi|arapski]] drevni lučki grad [[Jafa|Jaffu]] (יָ'''פוֹ'''‎, ''Yafo''), i 1950. godine spojeni su u jednu upravnu jedinicu.
Redak 48: Redak 48:


==Vanjske poveznice==
==Vanjske poveznice==
{{commonscat|White City of Tel Aviv}}
 
*[https://web.archive.org/web/20100904042135/http://www.white-city.co.il/english/index.htm Bijeli grad Tel Aviv] {{eng oznaka}}
*[https://web.archive.org/web/20100904042135/http://www.white-city.co.il/english/index.htm Bijeli grad Tel Aviv] {{eng oznaka}}
*[http://www.bauhaus-center.com/shop/product_info.php?products_id=65 Bijeli grad] u [[Bauhaus]] Centru u Tel Avivu
*[http://www.bauhaus-center.com/shop/product_info.php?products_id=65 Bijeli grad] u [[Bauhaus]] Centru u Tel Avivu

Posljednja izmjena od 8. veljača 2026. u 14:53

Bijeli grad Tel Aviva - moderni pokret
Datoteka:Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Pogreška pri izradbi sličice:
Izrael


Bijeli grad Tel Aviva na zemljovidu Izrael
Bijeli grad Tel Aviva
Bijeli grad Tel Aviva
Lokacija Tel Aviva u Izraelu
Godina uvrštenja: 2003. (27. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: ii, iv
Ugroženost: ne
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/1096 UNESCO

Bijeli grad Tel Aviva (hebrejski: העיר הלבנה‎, Ha-Ir HaLevana) je skup više od 4.000 modernih građevina, izgrađenih u internacionalnom i tzv. Bauhaus stilu; danas najveći muzej moderne arhitekture. Tel Aviv ima najveći broj ovih građevina od bilo kojeg drugog grada na svijetu. Izgradili su ih od 1930-ih do 1950-ih većinom židovski arhitekti koji su prebjegli od nacističkih progona u Europi, ali i njihovi učenici.

Tel Aviv iz 1930-ih, poznat kao "Bijeli grad", je upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji kao "izvanredan primjer urbanističkog planiranja novog grada i njegove arhitekture u ranom 20. stoljeću".[1]

Trg Magen David s kućom Polishuk u pozadini

Povijesti odlike

Tel Aviv je 1910. godine imao samo 100 stanovnika, no kako je bio urbani uspjeh, broj stanovnika se stalno povećavao. Nakon Prvog svjetskog rata uslijedio je val imigracije, a prije Drugog svjetskog rata mnogi su europski arhitekti židovi (kao što je Arieh Sharon) došli u grad. God. 1925. osnovan je fakultet arhitekture Technion, a u Haifi je osnovano Tehničko sveučilište, na kojima su predavali europski židovi. 1930-ih su diplomanti ovih fakulteta imali priliku graditi mnoge domove i urede u Tel Avivu. Te građevine su građene u duhu europskog funkcionalističkog stila, bez ukrašavanja, od armiranog betona prirodno bijele boje (zbog čega je i prozvan "Bijelim gradom"), tri do pet katova s parkom i s mnogim inovacijama u klimatizaciji (npr. prizemlje na pilonima koji omogućavaju kruženje zraka i hlađenje gornjih katova). Također, grad je imao urbanistički plan, koji je od 1925. — 27. izradio Sir Patrick Geddes, a u kojemu su se moderne građevine povezivale parkovima u kojima su stanovnici uzgajali svoje voće i povezivali se u blisku zajednicu. Umjesto grada-vrta, ideje koja je tada dominirala u urbanizmu, Geddes je zamislio grad utemeljen na fizičkim, ekonomskim i društvenim potrebama njegovih stanovnika.

Tada su nastala tri naselja: Lev Hair, avenija Rothschild i četvrt Bialik, okružene prstenom zelene zone. Središnji Bijeli grad na sjeveru ima jasno odijeljene stambene i poslovne zone. Samo središte je na kružnom toku trga Zina Ditzengoff na kojem se nalaze Kazalište Habima, Muzejski paviljon i Koncertna dvorana Fredric R. Mann. Sve građevine imaju tri do četiri kata i ravne krovove s ponekim dekorativnim ukrasima od gipsa i bojama pročelja od krem ili čiste bijele. Naselje sjeverno od bulevara Ben Gurion izgrađeno je nešto kasnije, a zapadni dio tek 1948. godine. Istočni dio je izgrađen od 1940-ih do 1960. i slabije je kvalitete i čistoće stila, izgrađeno u vremenu recesije. Južni dio Bijelog grada se ne smatra čistim u stilu i nije potpuno zaštićen.

Rastom, grad je ubrzo obuhvatio u to vrijeme većinski arapski drevni lučki grad Jaffu (יָפוֹ‎, Yafo), i 1950. godine spojeni su u jednu upravnu jedinicu. Tel Aviv iz tog vremena je danas najveći muzej arhitekture na otvorenom, svjetski poznat kao "Bijeli grad". Njegove inovativne građevine i odvažan urbanistički plan su snažno utjecali na razvoj urbanizma i arhitekture širom svijeta.

Izvori

  1. • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  • Shmuel Yavin i Ran Erde, Revival of the Bauhaus in Tel Aviv: Renovation of the International Style in the White City, 2003., Tel Aviv: Bauhaus Center. ISBN 9789659060603.

Poveznice

Vanjske poveznice