Vladimir Smiljanić-Babura
| |||||||||||||||||
Vladimir Smiljanić-Babura (Vinkovci, 14. studenoga 1950. – cesta Split – Trogir, 18. siječnja 1973.), hrvatski rukometaš
Životopis
Rodio se u Vinkovcima 1950. Počeo je rukometnu karijeru u Bjelovaru s petnaest godina. Za prvu momčad zaigrao je sa 17 godina.[1] Za rukometni klub Partizan (danas RK Bjelovar), odigrao je oko 200 utakmica. Imao je modernu viziju rukometa. S klubom je osvojio i naslov Europskih rukometnih prvaka 19. veljače 1972. Igrao je u finalnoj utakmici. Nastupio je sedam puta za rukometnu reprezentaciju Jugoslavije, bio je i juniorski reprezentativac.[2] Tragično je poginuo 18. siječnja 1973. u prometnoj nesreći oko 20 sati na cesti Split–Trogir. [1]
RK Bjelovar, svake godine organizira tradicionalni memorijalni rukometni turnir, nazvan po njemu, Memorijal Vladimira Smiljanića Babure U zlatno doba turnir je bio vrlo prestižan i na nj su s najboljim igračima dolazili renomirani europski klubovi.[2]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Željko Rukavina: Tragedija potresla šampionski Bjelovar: Babura se bojao auta, a on mu je presudio s 22 godine . 24sata.hr. 13. prosinca 2025. Pristupljeno 8. travnja 2026.
- ↑ 2,0 2,1 Damir Župan: Napokon ispravljena velika sramota. Rukometni ‘Baburin memorijal’ ponovo u našem gradu. Bjelovar Live. 23. kolovoza 2023. Pristupljeno 8. travnja 2026.
Nedovršeni članak Vladimir Smiljanić-Babura koji govori o rukometašu ili rukometašici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.