More actions
| Riđica | |
|---|---|
 | |
| Koordinate: 45°59′N 19°06′E / 45.983°N 19.1°E | |
| Država | Srbija |
| Pokrajina | Vojvodina |
| Okrug | Zapadnobački okrug |
| Općina | Sombor |
| Površina | |
| - Ukupna | 64,6 km² |
| Visina | 104 m |
| Stanovništvo (2002.) | |
| - Grad | 2.590 |
| - Gustoća | 40 stan./km² |
| Poštanski broj | 25280 |
| Pozivni broj | 025 |
| Registarska oznaka | SO |
| Zemljovid | |
  Riđica | |
Riđica (srp. Риђица, mađ. Regőce, nje. Riedau, Legin, Rigitza i Deutsch-Baja) je naselje u Bačkoj u Vojvodini. Nalazi se u u okolici grada Sombora.
Zemljopisni položaj
Najsjevernije je selo u općini Sombor. Susjedna sela su Stanišić, Kruševlje i Rastina. Nalazi se uz rječicu Plazović (Kiđoš).
Povijest
U selu se nalaze tragovi keltskog naseljavanja - utvrda. Najstariji pisani tragovi o ovom selu sežu do 1535., kada Riđicu bilježe kao posjed Katarine Orlović. Za vrijeme Turskog Carstva, Riđica bilježi srpske stanovnike. Nakon oslobađanja od Turaka, za vrijeme habsburške vlasti, u selo se doseljavaju Nijemci, Slovaci i Mađari. Budući da su bili nevladajući narod u ugarskom dijelu monarhije, a bili su izloženi intenzivnim asimilacijskim utjecajima, Slovaci su se mađarizirali.
Početkom 19. stoljeća u sjevernu Bačka, u krajeve podalje od Dunava doseljavaju se Mađari. Među njima je bio bogati doseljenik Imre Kovács, koji je 1801. kupio vlastelinstvo Riđicu. Time je stekao plemićki status i predikt „od Riđice“, odnosno «Riđički». Da bi do kraja izgradio sliku o sebi kao plemiću, dao je podići dvorac. Podignut je uz kuluk podložnika na imanju u središtu Riđice, a graditelj je bio Bischof iz Baje. Gradnja je bila gotova 1806., kad je dvorac useljen. [1]
Nijemci su se iselili ili su iseljeni nakon Drugog svjetskog rata. Nakon 1945., kad se organizirala savezna kolonizacija Vojvodine 1945.-1948., u selo su doseljeni i Hrvati, njih oko 500. Odlukom Agrarnog savjeta, prvotno je trebalo u Riđicu doseliti 650 osoba (kasnije 670), i to iz Dalmacije,[2] a na kraju je naseljeno oko 500 osoba.[3] U blizini današnje Riđice bilo je naselje Poljaka, Ólegyen-puszta (usp. mađ. "Lengyel" = Poljak), od čega je nastalo jedno od njemačkih imena za Riđicu, Legin. [4][5] Drugo njemačko ime za Riđicu je Deutsch-Baja (Njemačka Baja)[6][7][8], nasuprot obližnjoj Kunbaji (Kun-Baja[9], Kunska Baja) u Mađarskoj.
Uz Stanišić, Riđica je jedino mjesto u Vojvodini gdje su organizirano u većem broju doseljeni dalmatinski Hrvati (iz Sinja, Šibenika, Makarske, Imotskog, Korčule, Splita, Metkovića, Drniša i Zadra).[10] Osim tih Hrvata, u Riđici su već prije živjeli i bunjevački Hrvati koji su bili podrijetlom iz Mađarske, iz sela Gare i Kaćmara.[11]
Kroz 50 godina Jugoslavije se broj Hrvata smanjivao zbog ekonomskih migracija - seoba u gradove, inozemstvo, povratak u stari kraj, izjašnjavanjem kao Jugoslaveni, a onda je došlo vrijeme Miloševićeva režima.[12]
Selo je pretrpilo etničko čišćenje za vrijeme srpske agresije na Hrvatsku.
Domaći Hrvati su bili izloženi nasilju i pritiscima velikosrpskih ekstremista. Za razliku od susjednih sela, u Riđici su istjerani skoro svi Hrvati.[13]
Jedna od znamenitosti Riđice je Gvozdeni most (45°59′22″N 19°06′02″E / 45.98937°N 19.10062°E, 2024. u lošem stanju.[14] Po mostu se zove lokalna udruga koja se bavi društvenim i ekološkim aktivnostima.[15] Vodi preko rječice Plazovića, odnosno kanala Bikić-Plazović. Preko njega išla je stara željeznička pruga koja je od Sombora vodila ka Gari u Mađarskoj idalje, danas napuštena.[16]
Gospodarstvo
Stanovništvo
Nacionalni sastav po popisu 2002. je bio:
- Srbi = 2165 (83,59%)
- Mađari = 217 (8,38%)
- Jugoslaveni = 83 (3,21%)
- Hrvati = 63 (2,43%)
- ostali.
Naseljenost kroz povijest:
- 1961.: 4291
- 1971.: 3663
- 1981.: 3186
- 1991.: 2806
- 2002.: 2590
Poznate osobe
- Ivan Gundić Ćiso - Dalmata, akademski slikar i nastavnik likovnog[17]
- Dragan Tarlać, bivši košarkaš Chicago Bullsa
Šport
Športska društva i klubovi koji ovdje djeluju su:[18]
- nogomet: Graničar
- rukomet: Dalmatinac
Ostalo
Na zapadnom kraju sela nalaze se katoličko groblje na kojem je kapela BDM 45°59′31″N 19°05′44″E / 45.992048°N 19.095588°E i židovsko groblje 45°59′34″N 19°05′34″E / 45.992726°N 19.092673°E.
Izvori
- Slobodan Ćurčić, Broj stanovnika Vojvodine, Novi Sad, 1996. (za br. stanovnika)
- ↑ Kaštel porodice Kovač. Dvorci Srbije. Pristupljeno 20. studenoga 2025.
- ↑ Zbornik OPZ Marijan Maticka: Sudjelovanje Hrvatske u saveznoj kolonizaciji 1945.-1948.
- ↑ Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata Pregled povijesti Hrvata u Vojvodini 8 : U sklopu autonomne Vojvodine
- ↑ DONAUSCHWABEN IN THE BATSCHKA. Donauschwaben. Stranice Helmuta Flackera na Genealogy.net. Pristupljeno 1999.
Stranice su danas na Index. Flacker Pages. - ↑ Ó-legyen. Magyarország geográfiai szótára – Fényes Elek. Kézikönyvtár. Arcanum.hu. Pristupljeno 20. studenoga 2025.
- ↑ Riđica, Serbia. Geonames.org. Pristupljeno 20. studenoga 2025.
- ↑ Riđica Map. Mapcarta. Pristupljeno 20. studenoga 2025.
- ↑ Zemljovid Bačke 1941.. Donauschwaben Village Helping Hands. Pristupljeno 20. studenoga 2025.
- ↑ Zemljovid Bačko-bodroške županije iz 1910.. Zajednički poslužitelj Wikimedije. Pristupljeno 20. studenoga 2025.
- ↑ HKD Vladimir Nazor Vlakom bez voznog reda, preuzeto 9. ožujka 2011.
- ↑ ZKVH Mario Bara: Pregled povijesti Hrvata u Vojvodini, preuzeto 10. ožujka 2011.
- ↑ HKD Vladimir Nazor Vlakom bez voznog reda, preuzeto 9. ožujka 2011.
- ↑ Dnevnik, Novi Sad Teror glasan, država nema - Helsinški Odbor za ljudska prava u Srbiji o etničkom čišćenju u Vojvodini, 19. veljače 2003.
- ↑ Gvozdeni most u Ridjici,sada.. Riđica i Riđičani - čuvajmo od zaborava na Facebooku. 29. lipnja 2024. Pristupljeno 20. studenoga 2025.
- ↑ Udruga Gvozdeni most. Facebook. Pristupljeno 20. studenoga 2025.
- ↑ Napuštena pruga Sombor — Riđica. OpenStreetMap. Pristupljeno 20. studenoga 2025.
- ↑ HKD Vladimir Nazor Likovna kolonija, preuzeto 9. ožujka 2011.
- ↑ SOinfo
Vanjske poveznice
- (srp.) Teror glasan, država nema Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji o etničkom čišćenju u Vojvodini
- (srp.) Info o Riđici
- Riđica
| |||||