| Aleksa Šantić | |
|---|---|
 | |
| Koordinate: 45°55′N 19°19′E / 45.917°N 19.317°E | |
| Država | Srbija |
| Pokrajina | Vojvodina |
| Okrug | Zapadnobački okrug |
| Općina | Sombor |
| Površina | |
| - Ukupna | 49,6 km² |
| Visina | 120 m |
| Stanovništvo (2002.) | |
| - Grad | 2.172 |
| - Gustoća | 44 stan./km² |
| Poštanski broj | 25212 |
| Pozivni broj | 025 |
| Registarska oznaka | SO |
| Zemljovid | |
  Aleksa Šantić | |
Aleksa Šantić (srp. Алекса Шантић, mađ. Hadikkisfalu, Babapuszta, Sári) je selo u općini Sombor, u zapadnobačkom okrugu u autonomnoj pokrajini Vojvodini, Srbija.
Danas u ovom selu (popis 2002.) živi 2172 stanovnika. Većinu čine Srbi.
Zemljopisni položaj
Nalazi se na 45°56' sjeverne zemljopisne širine i 19°20' istočne zemljopisne dužine.
Ime
Današnje ime je dobilo 1924. godine, prema srpskom pjesniku iz BiH, Aleksi Šantiću.
Povijest
1468. je zabilježeno na ovoj lokaciji naselje imena "Šara".
Nakon što je susjedna pustara Stanišić naseljena srpskim obiteljima iz Baracske i Dautova (1763./64.) i nastanka istoimenog sela, pustara Šara je pripojena stanišićkim posjedima, pa je, početkom 19. st., zajedno sa Stanišićem postala posjed obitelji Redl. Na imanju Redlovih u Šari je koncem 19. st. živjelo nekoliko desetaka mađarskih biroških obitelji.[1]
Na obodu Šare, pet kilometara od današnjeg sela, nastao je posjed Baba Pusta,[1] gdje je 1881. je Bälint Fernbach dao na svom imanju urediti park, čiju je izgradnju nastavio njegov sin Károly. 1906. je uz park podignut dvorac Baba Pusta koji je bio biser svog vremena.[2]
Današnje selo je osnovano između 1923. i 1926., i u njega su kolonizirani srpski dobrovoljci iz prvog svjetskog rata. Godine 1925. selo je dobilo ime po pjesniku Aleksi Šantiću. Na Vidovdan, 28. lipnja 1933. u selu je osnovana Sokolska četa.[3]
U Šantiću su, nakon doseljenja dobrovoljaca, živjele 83 obitelji (64 hercegovačke, 16 kordunaških i tri ličke). Naselje se imenom Aleksa Šantić prvi put pominje 19. svibnja 1925. godine i tada je još imalo status kolonije koja je administrativno pripadala opštini Stanišić, premda je stanovništvo izrazilo želju biti pripojeno općini Bajmaku. Starješina kolonije bio je Nikola Matković. Škola je izgrađena 1925/26. godine, a školsko zdanje je bilo lijepo i u njemu su se nalazili i stanovi za učitelje (učitelji u Aleksi Šantiću tridesetih godina 20. veka bili su Jeremija Kurbenović iz Vranjeva u Banatu i Radmila Vranić rođena Radojević). Groblje je posvećeno 1928. godine, te je kolonija Aleksa Šantić sve više dobijala odlike sela, u kome je 1929. g. bilo već stotinu kuća. Općinski liječnik i veterinar su po potrebi dolazili iz Stanišića, a dva puta tjedno stanišićki poštar je donosio poštu koju je dijelio s kola. Atar sela ima je u to vrijeme 2.200 katastarskih jutara zemlje. U vrijeme okupacije Šantić je raseljen, a stanovništvo otjerano u mađarske logore Barču i Sarvar.[1]
Za vrijeme drugog svjetskog rata, selo je došlo pod Horthyjevu Mađarsku. Tada je nosilo ime Fernbah. Koncem lipnja 1941. godine protjerani su Srbi iz sela, a u selo su naseljeni Mađari iz Bukovine. Desetak šantićkih obitelji srpske nacionalnosti je potražilo spas u obližnjem Stanišiću.[4] Poslije Drugoga svjetskog rata Aleksa Šantić je obnovljen, pa je 1948. g. imao 1.020, a 1971. g. 2.064 stanovnika. Tijekom vremena, u selo je doseljen i manji broj mađarskih i hrvatskih obitelji. Prema popisu iz 2011. g. u Šantiću je živelo 1.778 stanovnika.[1]
Danas u selu većinu čine Srbi, a u selu živi još 15 nacionalnih skupina. Poljodjelstvo je osnovna gospodarska grana.
Povijesna naseljenost
- 1961.: 1.751
- 1971.: 2.064
- 1981.: 2.259
- 1991.: 2.267
- 2002.: 2.172
Šport
Športska društva i klubovi koji ovdje djeluju su:[5]
- nogomet: Aleksa Šantić
- šah: Aleksa Šantić
Izvori
- Slobodan Ćurčić, Broj stanovnika Vojvodine, Novi Sad, 1996.
Vanjske poveznice
| |||||