Jantarna kiselina

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
(Preusmjereno s E363)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Jantarna kiselina je organska kiselina. Formule je HOOC · (CH2)2 · COOH[1] odnosno HOOC(CH2)2COOH.[2] Dvobazična je kiselina. Pojavljuje se u obliku bezbojnih kristala oblika pločica ili prizma. Topljivi su u vrućoj vodi, alkoholu i acetonu. [3][2] Talište joj je na 188 °C.[2] Gorkasta je okusa. Nije higroskopna. [4]

Sudjeluje u metabolizmu svih živih stanica. Međuproizvod je je ciklusa limunske kiseline. U prirodi ju nalazimo u jantaru i nekim biljkama (alge, lišajevi, grožđe, repa i dr.[2]).[3] U biljaka nastaje nepotpunom oksidacijom glukoze. Djelimice se javlja i kod alkoholnoga vrenja kao sporedni proizvod. Također se javlja i pri razgradnji glutaminske kiseline.[4]

Prvi čovjek ju je izolirao je Georgius Agricola 1546. godine. Dobio ju je suhom destilacijom jantara. [3] Dobivamo ju iz maleinske (katalitičkim hidrogeniranjem[2] ) i fumarne kiseline. [4]

Soli i estere[2] jantarne kiseline nazivamo sukcinatima.[3]

U vinarstvu se ponekad ubraja u nehlapljive kiseline. Poželjna u vinu, do određene granice. Prelazak dopustivog praga hlapljivih kiselina javlja se ako se vino dobilo od nezrelog grožđa, vino se onda mora ponekad otkiseliti. [5]

Koristi ju se u prehrambenoj industriji kao prirodno sredstvo za reguliranje kiselosti. Često upotrebljava u praškastim proizvodima koji imaju dugi rok trajanja. E-broja je E363. Smatra ju se bezopasnom. [3] Osim te namjene, jantarnu kiselinu primjenjuje se u proizvodnji bojila, sintetskih smola i farmaceutskih pripravaka. [2]

Izvori

  1. ↑ Hrvatski leksikon jantarna kiselina, (pristupljeno 2. studenoga 2015.)
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 Hrvatska enciklopedija jantarna kiselina, LZ Miroslav Krleža (pristupljeno 2. studenoga 2015.)
  3. ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Proleksis enciklopedija online jantarna kiselina, LZ Miroslav Krleža, objavljeno: lipanj 2012 (pristupljeno 2. studenoga 2015.)
  4. ↑ 4,0 4,1 4,2 E-brojevi jantarna kiselina (pristupljeno 2. studenoga 2015.)
  5. ↑ Prvi hrvatski vinogradarski portal Nenad Bižić: Pretok i bistrenje vina (pristupljeno 1. studenoga 2015.)