Čampa

Glavno kraljevstvo Čampa (žuto) prije 1306. prostiralo se uz obalu današnjeg južnog Vijetnama. Na sjeveru se nalazio Đại Việt (plavo); na zapadu, Kmersko Carstvo (crveno).

Čampa (čamski:, چمڤا) bila je skup neovisnih čamskih političkih zajednica koje su se od 2. stoljeća do 1832. protezale duž obale današnjeg srednjeg i južnog Vijetnama.

Prema najranijim povijesnim spomenima u antičkim izvorima, prve čamske države nastale su u 2.–3. stoljeću nakon pobune Khu Liêna protiv vlasti kineske Istočne dinastije Han, a potrajale su do pripojenja posljednje kneževine Panduranga koje je proveo car Minh Mạng iz vijetnamske dinastije Nguyễn u sklopu ekspanzionističke politike Nam tiến. Kraljevstvo je bilo poznato i kao Nagaracampa u suvremenom čamskom.

Rana Čampa nastala je iz pomorske austronezijske čamske kulture Sa Huỳnh uz obalu današnjeg Vijetnama. Njezina pojava krajem 2. stoljeća svjedoči o ranim oblicima državnosti u Jugoistočnoj Aziji. Čamima su do 17. stoljeća pripadale važne pomorske trgovačke mreže koje su povezivale Indijski ocean i Istočnu Aziju. U Čampi je pronađen i natpis Đông Yên Châu, najstariji poznati izvorno-jugoistočnoazijski književni tekst na izvornom jeziku iz oko 350., stariji od prvih kmerskih, monskih i malajskih tekstova za više stoljeća.

Znanstveni je pogled na stupanj jedinstva Čampe kroz povijest više puta mijenjan. Ranije se smatrala jedinstvenim kraljevstvom, zatim savezom samostalnih država, dok noviji autori drže da je u pojedinim razdobljima bila jedinstvena, a u drugima rascjepkana.

Današnji Čami u Vijetnamu i Kambodži glavni su potomci nekadašnjeg kraljevstva. Govore čamske jezike, podskupinu malajsko-polinezijskih blisku malajskim i balijsko-sasaškim jezicima. Premda je čamska kultura nerijetko poistovjećena s kulturom Čampe, stanovništvo je bilo višenacionalno: većinu su činili austronezijski govornici čamskih jezika, uz današnje Rade i Jarai u Vijetnamu i Kambodži; Acehci sa sjeverne Sumatre u Indoneziji; te dijelovi austroazijskih bahnarskih i katujskih skupina u središnjem Vijetnamu.

Čampi je prethodilo kraljevstvo Lâm Ấp, utemeljeno 192., iako odnos između Linyi i Čampe nije sasvim razjašnjen. Čampa je vrhunac dosegla u 9.–10. stoljeću, nakon čega je postupno slabila pod pritiskom Đại Việta, vijetnamske države u okolici današnjeg Hanoija. Godine 1832. car Minh Mạng pripojio je preostale čamske teritorije.

Hinduizam, prihvaćen nakon sukoba i osvajanja područja od susjednog Funana u 4. stoljeću, stoljećima je oblikovao umjetnost i kulturu Čampe, o čemu svjedoče brojni čamski hinduistički kipovi i hramovi od crvene opeke. Mỹ Sơn, nekadašnje religijsko središte, i Hội An, jedna od glavnih lučkih luka, danas su lokaliteti svjetske baštine. Danas mnogi Čami ispovijedaju islam, na koji su se počeli obraćati od 10. stoljeća, a vladajuća je dinastija vjeru u cijelosti prihvatila do 17. stoljeća; ti se muslimani nazivaju Bani (Ni tục). Istodobno postoje i zajednice Bacam (Bacham, Chiêm tục) koje i dalje čuvaju hinduističku vjeru, obrede i blagdane. Bacam su među rijetkim ne-indijskim autohtonim hinduističkim narodima na svijetu, s tradicijom dugom tisućama godina; usporedive zajednice su balinezijski hindusi i tenggerski hindusi na Javi.