Bereg (Sombor, Srbija)

Bereg
Katolička crkva sv. Mihovila Katolička crkva sv. Mihovila
Koordinate: 45°55′N 18°55′E
Država	Srbija
Pokrajina	Vojvodina
Okrug	Zapadnobački okrug
Općina	Sombor
Površina
- Ukupna	31.8 km²
Visina	92 m
Stanovništvo (2002.)
- Grad	1.388
- Gustoća	44 stan./km²
Poštanski broj	25275
Pozivni broj	025
Registarska oznaka	SO
Zemljovid
Bereg

Bereg (također i Bački Brijeg, srp. Бачки Брег, mađ. Béreg, nje. Bereg) je selo u Bačkoj u autonomnoj pokrajini Vojvodini u Srbiji. Nalazi se u u okolici grada Sombora.

U Beregu Hrvati (iz podskupine Šokaca) čine natpolovičnu većinu. 2002. je Bereg imao 1388 stanovnika.

Zemljopisni položaj

Selo je podignuto na jednom manjem uzvišenju, na brijegu, čime je bilo zaštićeno od poplava.
Nalazi se na 45°55' sjeverne zemljopisne širine i 18°56' istočne zemljopisne dužine, sjeverno od Sombora (28 km), Bezdana i Koluta, zapadno od Gakova i istočno od Dunava, Bajskog kanala i šume Karapandže.

Upravna organizacija

Nalazi se u zapadnobačkom okrugu, u općini Sombor. Jedna je od najmanjih mjesnih zajednica.

Ime

Ime "Bereg" dolazi od stsl. "bereg", u značenju "obala", "rub".
Drugo ime za selo "Bački Brijeg" dolazi od opisa položaja - selo je u Bačkoj, na manjoj uzvisini, brijegu.

Povijest

Prvi put se spominje 1319.. godine. 1620. ga naseljavaju Hrvati (i to iz skupine Šokaca). Hrvati koji su se doselili u Bereg podrijetlom su iz Klisa kraj Splita. Prva crkva je sagrađena 1740. godine. U 18. stoljeću, doseljavaju se i Nijemci i Mađari.

Razgraničenje Kraljevine SHS i Mađarske nije sprovedeno pravično te unatoč Wilsonovim načelima i argumentiranju Hrvata crkvenih dostojanstvenika iz Bačke na mirovnoj konferenciji u Parizu, s obije strane granice našlo se mnoštvo Hrvata i Mađara. Berežane je snašlo da je mnogima preko 700 katastarskih jutara ostalo u drugoj državi, u Mađarskoj, u ataru Santova, zbog čega je teže bilo ići obrađivati zemlju i prenijeti urod kući. Našavši se izvan Ugarske i u sastavu Kraljevine SHS, u Beregu je zaživio strančki život. Prve stranke u selu su Bunjevačko-šokačka stranka, Demokratska stranka, Jugoslovenska radikalna stranka i Hrvatsko-seljačka stranka. U Beregu će HSS još tijekom druge polovice dvadesetih i tijekom tridesetih 20. stoljeća imati uporište, a mjesni šokački Hrvati koje je Ugarska uporno držala izvan hrvatstva, sve slobodnije iskazivati hrvatstvo. Tih godina zbiva se da se Bereg sve učestalije u službenim ispravama pisao kao Breg. 1920-ih je u selu djelovao hrvatski pjevački zbor koje je vodio mjesni učitelj Marinko Tucakov. 1923. osnovan je mjesni nogometni klub, zatim podružnica Sokolskog društva. Od 1924. službeno je ime mjesta, bar na srpskom, ostao Bački Breg. Isto vrijeme obilježio je odlazak dijela Berežana u Slavoniju, gdje se oslobodilo zemljišta za naseljavanje krčenjem šume. Na odlazak ih je prisilio manjak zemlje u bereškom ataru odnosno činjenica da ja agrarna reforma gotovo sasvim zaobišla većinski siromašne šokačke Hrvate na sjeverozapadu Bačke. Zemljište koje su i dobili, bilo je u kolutskom švapskom ritu, niske kakvoće i pod vodom. 1928. mjesni nogometni klub dobio je i šahovski odjeljak. 1930. u Beregu djeluje pčelarsko društvo. Početkom 1930-ih pokrenuto je pjevačko društvo Sveta Cecilija, a u selu je radilo pet trgovačkih radnja koje su sve bile njemačke, pet gostionica (3 hrvatske, 2 njemačke), dvije obućarske, četiri stolarske te tri brijačke radnje. Jedino industrijsko postrojenje bio je mali parni mlin. Vodoopskrbu infrastrukturu činilo je 13 ozidanih bunara sa đermom. Poslije su umjesto njih došli arteški bunari s ručnom crpkom. 1930-ih je poznati etnomuzikolog Vinko Žganec zabilježio napjeve bereških Šokaca. 1932. je osnovan hrvatski KUD Seljačka sloga koje je imalo dramski, zborski i folklorni odjel. 1933. selo je imalo strjeljačku družinu te ogranke jugoslavenskih nacionalnih organizacija Narodne odbrane i Jadranske straže. U međuratnom razdoblju radila je i podružnica Bačkog poljoprivrednog udruženja. Rad podružnice na unaprjeđenju svinjarstva nije ostao neprimijećen te je 1934. na Novosadskoj poljoprivrednoj izložbi za to nagrađena. Pred rat svi mjesni Nijemci okupili su se u Kulturbundu.

Početkom osovinske invazije na Jugoslaviju, postrojbe Vojske KJ su se povukle s granice i iz sela, miniravši i srušivši zgradu mjesne željezničke postaje. 12. travnja 1941. u selo su ušle mađarske postrojbe. Snage Trećeg Reicha odvele su zarobljena 24 lokalca, koji su bili pripadnici Vojske KJ. Predratne udruge Hrvata morale su stati s radom. Iako svjesni Hrvati, Berežani nisu održavali kontakte s NDH niti surađivali s osovinskom Mađarskom u čijem su se sastavu našli. Služeći se robovskom radnom snagom zarobljenih mađarskih Židova, napravljen je kameni put od Santova preko Berega do Koluta. Početkom proljeća 1942. dio lokalnih Nijemaca otišao je u postrojbe SS-a. Koncem rata dio stanovnika prisilno je odveden u mađarske radne postrojbe "munkaše", ali su uspjeli pobjeći.

Od sasvim izvjesna skora poraza, kao i vrlo izvjesne osvete stanovnika krajeva koje je pripojio ili okupirao Treći Reich, početkom jeseni 1944. mjesni Nijemci su se krenuli iseljavati. Očekivalo se da će postrojbe Crvene armije i Titovih partizana uskoro doći. Nakon odlaska Nijemaca, u Beregu je od njih ostalo 96 napuštenih kuća i devet salaša. 20. listopada 1944. iz sela su se bez borbenih djelovanja povukle vojska Trećeg Reicha i Horthyjeve Mađarske. Doista, tri dana poslije u Bereg je ujahao prvi crvenoarmejac, kojeg su stanovnici radosno dočekali. Uslijedili su četvrtog bataljona VIII vojvođanske brigade, te je u Beregu uspostavljen prvi NOO čiji je čelnik bio Marinko Tomašev. Da su se partizanska bataljuna smjestila u Beregu, a potom sudjelovala u Batinskoj bitci. Tijekom Batinske bitke, u Beregu i susjednom Kolutu boravilo je više od 2000 partizanskih boraca. Pred kraj rata obnovljen je kulturni rad (zborska i dramska sekcija Kulturno-prosvjetnog savjeta).

U poraću drugoga svjetskog rata (1946./47.), poduzeta je kolonizacija Vojvodine. U sklopu nje je doseljeno stanovništvo iz pasivnih krajeva Hrvatske (35 obitelji iz Like, t.j. Gračca i okolice) te BiH (9 obitelji iz Završja, t.j. Livna i okolice), ukupno 220 osoba. Doselilo ih se umjeto Nijemaca koji su izbjegli ili raseljeni. Uslijedila je agrarna reforma kojom je seoskom stanovništvu podijeljeno zemljište te osnovane dvije poljodjelske zadruge. Selo je poslije rata imalo osnovnu školu i dječji vrtić. Od 1951. osnovna škola ponijela je ime revolucionara i jugokomunističkog moćnika Moše Pijade, a postala je osmoljetkom.

1953. je godina više događaja u Beregu. Dvije novoosnovane poljodjelske zadruge su rasformirane, koncem kolovoza selo je elektrificirano a također su dobili preuređen Dom kulture. U njemu je malo poslije pokrenut rad stalnog kina. 1956. je probio nasip u Mađarskoj nakon čega je uslijedila ovdje velika poplava Dunava, pri čemu je poplavio donji dio seoskog atara. 1957. je u velikom požaru izgorilo sedam seoskih kuća sa svom imovinom. Novi Dom kulture otvoren je 1965.. 1966. je podignuta nova zdravstvena postaja. Iste je godine asfaltiran put do graničnog prijelaza. S mađarske strane kod Santova je uspostavljen 1967.. Tih godina mjesna zemljoradnička zadruga Bački Breg postala je dijelom PIK-a Sombora. Samodoprinosima je napravljena vodovodna mreža te desetci kilometara kolnika i pločnika, posađene zelene površine, osuvremenjena javna rasvjeta, iskopani atmosferski kanali. Mnoštvo mještana je promijenilo svoje nastambe te su podigli nove zidane kuće i više nije boravio u starim nabijačama. Bereg je sa Somborom uživao stalnu prometnu svezu putem autobusa i željeznice. Bereg je 1975. imao knjižnicu s 320 članova i fondom od preko 3000 knjiga. 1981. je učinjena komasacija seoskog atara. 1980-ih je obnovljena osnovna škola. Krajem 1980-ih podignu je novi Vatrogasni dom, a bereško višedesetljetno vatrogasno društvo odavna je imalo svoj orkestar. U istom vremenu je pokrenut Pogon kartonske ambalaže štamparije Vojvodina iz Bezdana. U pogonu se zaposlilo više od 80 osoba.

1990-ih za vrijeme velikosrpskog pohoda u Hrvatskoj i BiH, u Bereg je došao dio Srba koji su napustili Hrvatsku i BiH došli su u Bereg. Mještani su ih lijepo primili i angažirali se na njihovu smještaju. Bereg je za iste pridošlice organizirao humanitarna akcije na prikupljanju hrane i odjeće te humanitarne akcije za somborsku bolnicu.

Kultura

Bereg je poznat kao rasadnik vrsnih tamburaša.

Dio programa žetvene manifestacije bunjevačkih Hrvata, Dužijance se održava u Beregu.

Tradicionalna manifestacija „Šokačko prelo“ (od 1998.) u organizaciji Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva „Silvije Strahimir Kranjčević“.

Etno-kuća, u kakvima su živjeli Hrvati ovih prostora.

20. listopada 2023. održala se zajednička manifestacija šokačkih udruga u Domu kulture u Beregu, naslova Šokci i baština. Nastup su najavile hrvatske udruge iz Berega, Monoštora, Plavne, Sonte i Vajske. Održana je pod pokroviteljstvom Hrvatskog nacionalnog vijeća iz Subotice, Fondacije za razvoj hrvatske zajednice u Republici Srbiji Crofond, Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske te uz potporu Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i medijsko pokroviteljstvo NIU Hrvatska riječ.

Promet

Ovo selo je nekad imalo željezničku vezu.
Na kraju ovog sela se nalazi državna granica, odnosno državni granični prijelaz u Mađarsku.
Postoje očekivanja o prerastanju ovog prijelaza u Međunarodni teretni prijelaz.
Po stanju stvari (listopad 2004.), Bereg je prometno izolirano selo.

Gospodarstvo

Od nekad razvijenije gospodarske strukture, danas u Beregu djeluju samo škola, pošta, ambulanta i nešto prodavaonica. Nezaposlenost je veliki problem Berega.
Uz prometnu izoliranost, gašenje ili premještenje značajnijih gospodarskih subjekata (poljodjelska zadruga i tiskara) u susjedni Bezdan, Berežani su osuđeni na iseljavanje ili na rad izvan sela (Bezdan, Sombor ili čak u Hrvatsku).

Danas se stanovništvo bavi poljodjelstvom, i to uzgojem žitarica: kukuruza i pšenice. Postoje inicijative i za uzgojem paprike.
Povoljni prirodni resursi (šuma Karapandža i Bajski kanal) daju uvjete za kvalitetno lovstvo i ribolov.

Šport

Športska društva i klubovi koji ovdje djeluju su:

• nogomet: Dinamo 1923
• šah: Bački Breg

Stanovništvo

Narodnosni sastav 2002.:

• Hrvati = 738 (53,17%)
• Srbi = 344 (24,78%)
• "Jugoslaveni" = 67 (4,83%)
• Mađari = 34 (2,45%)
• ostali

Hrvati su većinom iz šokačke skupine. Unatoč tome što su većina u selu, hrvatski se jezik ne izučava u školi (stanje u listopadu 2004.).

Povijesna naseljenost

• 1961.: 2045
• 1971.: 2006
• 1981.: 1770
• 1991.: 1585
• 2002.: 1388

Hrvati u Beregu

Bereg danas (po stanju od 15. prosinca 2002.) daje 4 elektora u Hrvatsko nacionalno vijeće Republike Srbije.

Hrvatske ustanove u Beregu

• hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo "Silvije Strahimir Kranjčević"

Ovaj HKPD ima svoje korijene u KUD-u "Seljačka sloga" osnovanom 1927.. Najstarije je hrvatsko društvo u Podunavlju.
HKPD "Kranjčević" svake godine organizira manifestacije "Šokačko prelo" i "Mikine dane" sa likovnom kolonijom.

• "Bereški tamburaši" (predšasnik mu je bilo "Mikino šokačko tamburaško društvo")

Poznati stanovnici

• Ante Jakšić (1912.-1987.), hrvatski pjesnik
• Mika Ivošev Kuzma (1901.-1959.), violinist
• fra Stipan Vujević (1837.-1905.), hrv. pjesnik i preporoditelj
• Marina Balažev (1978.), hrvatska književnica za djecu
• Zlatko Gorjanac, novinar i hrv. pjesnik

Izvori

• Ante Sekulić: Hrvatski bački mjestopisi, Školska knjiga, Zagreb, 1994.
• Ante Sekulić: Rječnik govora bačkih Hrvata, IHJJ, Zagreb, 2005.
• Slobodan Ćurčić, Broj stanovnika Vojvodine, Novi Sad, 1996.

Vanjske poveznice

• Hrvatska riječ Šokačko prelo u Bačkom Brijegu
• Hrvatska riječ Obala šokačkoga vapaja i nade
• Hrvatska riječ Vrsnom violinistu na čast i spomen
• Bereg
• www.soinfo.org