Afšaridsko Carstvo (perz. سلسله افشار) je naziv za novovjekovnu iransku državu pod afšaridskom dinastijom. Afšaridi su vladali Iranom od 1736. do 1750. godine, a na vrhuncu njihove vojno-političke moći carstvo se protezalo i preko teritorija današnjeg Azerbajdžana, Armenije, Gruzije, Rusije, Iraka, Afganistana, Turkmenistana, Uzbekistana, Tadžikistana, Kazahstana, zapdne Kine, istočne Turske, Pakistana i Indije, te istočne obale Arapskog poluotoka.
Osnivač afšaridske dinastije bio je Nader-šah, genijalni vojskovođa podrijetlom iz turkmenskog plemena Afšar koji je iskoristio politički vakuum nakon sukoba Safavida i Hotakija i proglasio se šahom Irana i započeo seriju uspješnih ratova protiv Osmanskog i Mogulskog Carstva što je u konačnici rezultiralo najvećim iranskim teritorijalnim opsegom nakon vremena Sasanidskog Perzijskog Carstva.
Njegovim najvećim uspjehom smatra se pohod protiv mogulske Indije zbog čega ga se u europskoj historiografiji naziva i „perzijskim Napoleonom”. Nakon smrti Nader-šaha njegova dinastija doživljava pad što je navelike otvarilo vrata zandijskoj dinastiji u Iranu odnosno duranijskoj u Afganistanu, dok su Afšaridi nastavili vladati u Horasanu sve do uspona Muhamed-hana Kadžara 1796. godine.
Literatura
- (eng.) Tucker, Ernest (15. kolovoza 2006.). Nāder Shah, Encyclopædia Iranica.
- (eng.) Avery, Peter (1991). "1. Nādir Shāh and the Afsharid legacy", u: Avery, Peter; Hambly, Gavin; Melville, Charles: From Nadir Shah to the Islamic Republic, The Cambridge history of Iran VII. Cambridge, U.K.: Cambridge University Press, DOI:10.1017/CHOL9780521200950.002, ISBN 9780521200950.
- (eng.) Lapidus, Ira M. (2002). A History of Islamic Societies, 2. izdanje, Cambridge, U.K.: Cambridge University Press, ISBN 0521779332.
Vanjske poveznice
.svg)
.jpg)
