Jeronim Vladić
Jeronim Vladić (Ustirama kod Prozor-Rame 1848. - Šćit, 25. lipnja 1923.) bio je hrvatski i bosanskohercegovački pisac. Osnove pismenosti naučio je kod župnika u Triešćanima, latinsku školu i novicijat završio u Fojnici, Gučoj Gori, Bugojnu, Carigradu i Livnu. [1] Filozofsko-teološki studij okončao u Đakovu i Rimu. Pisao pjesme i prikupljao narodne pripovijetke, kao veliki ljubitelj narodnog blaga.
Djela
- Uspomene o Rami i ramskom franjevačkom samostanu (1882.)
- Katekizam u propovijedi, I (1887.)
- Glasnik jugoslavenskih franjevaca (1887./94.)
- Trideset i jedan dan pred presvetim sakramentom po Torreu i sv. Alfonzu (1890.)
- Cjelov mira. Probrana misao, priredio Vlado Vladić, Zagreb, 2011.
Izvori
- ↑ Mirko Marjanović, Leksikon hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do danas, Matica hrvatska Sarajevo, HKD Napredak, Sarajevo, 2001.
Vanjske poveznice
Datoteka:Nuvola apps package wordprocessing.png
Nedovršeni članak Jeronim Vladić koji govori o hrvatskom književniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.
