Vile papinskog plemstva
.jpg){kind=link}
Vile papinskog plemstva (tal. Ville della nobiltà pontificia) je zajednički naziv za prigradske vile, velebne kuće i državne domove u Lacijskom krajoliku koje su izgrađene od druge polovice 16. stoljeća nadalje za više svećenstvo i članove aristokracije povezane s papinskim dvorom u Rimu (Aula Pontificia).[1]
Odlike
Vile papinskog plemstva razvile su se uglavnom na dva područja: na sjeveru regije, oko Viterba, i na jugoistočnom dijelu, na Colli Tuscolani, području koje su već stari Rimljani (kao što su Lukul i Ciceron) cijenili zbog blage klime i strateškog položaja nedaleko od Rima. Budući da su bile relativno blizu jedna drugoj, a i zato što je u svim projektima prirodni okoliš bio očito dio izvorne koncepcije, ove su vile formirale visokokvalitetni stambeni sustav koji je duboko utjecao na razvoj mnogih sela.
Vile predstavljaju jedinstveno razdoblje kulturnog i arhitektonskog izražavanja u Papinskoj državi, posebno tijekom kasne renesanse i uspona baroknog stila. Služile su kao simboli političke snage i dinastičkih postignuća obitelji koje su ih naručile, odražavajući vrhunac svjetovne moći i bogatstva papinstva.[1]
Glavna zajednička značajka je velika važnost koja se pridaje prostranim parkovima, gdje su visoko projektirani vodovodni sustavi (giochi d'acqua), raskošne nimfeje i velike terase savršeno integrirale „umjetne” formalne vrtove u postojeći prirodni okoliš. Npr. postojeći šumarci hrasta ili čempresa ostavljeni su netaknuti i uključeni u raspored vrta.[1]
U razvoju ovih vila sudjelovali su najslavniji arhitekti i umjetnici tog doba, kao što su:
- arhitekti: Baldassarre Peruzzi, Antonio da Sangallo Mlađi, Martino Longhi Stariji, Flaminio Ponzio, Carlo Fontana, Giovanni Vasanzio, Jacopo Barozzi da Vignola, Giacomo Del Duca, Girolamo Rainaldi, Giacomo della Porta, Carlo Maderno, Gian Lorenzo Bernini, Francesco Borromini, Luigi Vanvitelli i dr.
- Umjetnici/dekorateri: Taddeo i Federico Zuccari, Cesare Nebbia, Paolo Guidotti Borghese, Domenichino, Raffaellino da Reggio, Agostino Tassi, Cavalier d'Arpino, Pietro da Cortona, Cherubino Alberti, Domenico i Tommaso Passignano, Carlo Maratta, Antonio Tempesta, Ciro Ferri, Taddeus Kuntz, Giuseppe i Domenico Valeriani, Ignazio Heldman, Pier Leone Grezzi i Giovanni Paolo Pannini.
Bliski odnos s prirodom uvijek je prisutan u dekoracijama: kaskade cvijeća, teme usredotočene na krajolik, razmišljanja o protoku vremena i godišnjih doba, prozračne arhitektonske mašte koje uokviruju spektakularne poglede, lođe pretvorene u trompe l'oeil arkade s dekoracijama antičkih i biblijskih motiva.[1]
Regionalna uprava Lacija osnovala je 1992. godine Istituto Regionale Ville Tuscolane (IRVIT), javno tijelo za promicanje toskulanskih vila (Ville Tuscolane) u području Castelli Romani (16 gradića u Laziu gdje su nekad bile rimske utvrde, a kasnije rimske palače) ispod planine Tuskul. Godine 2006. deset sačuvanih toskulanskih vila službeno je uvršteno na popis talijanskih kandidatura za popis mjesta svjetske baštine pod nazivom „Vile papinskog plemstva u Laciju”, zajedno s pet drugih obližnjih vila u Frascatiju.
Popis zaštićenih lokaliteta
| Slika | Naziv | Općina | Pokrajina | Arhitekt | Vrijeme nastanka | Bilješke |
|---|---|---|---|---|---|---|
| Villa Farnese (Villa Caprarola) | Caprarola | Viterbo | Antonio da Sangallo Mlađi i Giacomo Barozzi da Vignola | 1559.-1574. | Palazzo Farnese započeta je 1559. godine; početni projekt Baldassarea Peruzzija i Antonija da Sangalla il Giovanea kasnije je preuzeo Vignola i prilagodio ga rastućem političkom ugledu i bogatstvu obitelji Farnese. Masivna peterokutna utvrda tako je postala elegantna palača s lijepim kružnim dvorištem i, u unutrašnjosti, izvanrednim slikama, temeljenim na povijesnoj i mitološkoj proslavi obitelji Farnese, naručenim od poznatih umjetnika poput Taddea i Federica Zuccarija, Antonija Tempeste, Raffaellina da Reggia. Formalni vrt strukturiran je na različitim razinama i organiziran oko niza fontana koje predstavljaju klasične teme. | |
| Villa Lante | Bagnaia | Viterbo | Jacopo Barozzi da Vignola i Carlo Maderno | 1560-ih - 1587. | Villu Lante projektirao je Vignola 1568. godine, a dovršio Maderno početkom 17. stoljeća. Nekoliko soba dviju elegantnih zgrada krase freske izvanrednih umjetnika (A. Tempesta, A. Tassi, Cavalier d'Arpino). Raspored formalnog talijanskog vrta prati perspektivnu os skulptura koje ukrašavaju niz fontana. Prostrani park proteže se izvan ograđenog formalnog vrta. | |
| Vrtovi Bomarza („Gaj čudovišta”) | Bomarzo | Viterbo | Pirro Ligorio i Simone Moschino | oko 1564. | Ovaj sugestivan monumentalni kompleks, jedinstven u svojoj vrsti, nastao je po nalogu Vicina Orisnija na obroncima prirodnog amfiteatra s nizom terasa koje se spuštaju do dna doline. Karakteriziraju ga fantastične skulpture veće od života: monstruozne životinje, groteskni divovi, iskrivljena arhitektura; koje otkrivaju osebujnu maštu i ukus za užase tipičan za rimski manirizam. Nekoliko natpisa prati posjetitelje na zapanjujućem, poticajnom, ezoteričnom putovanju. | |
| Villa Giustiniani Odescalchi | Bassano Romano | Viterbo | Giacomo Barozzi da Vignola | 1570-ih - 17. st. | Vila je izvorno pripadala Anguillari; 1595. godine ju je kupio Giuseppe Giustiniani, bankar iz Genove, kojeg je na papinski dvor doveo njegov šogor, kardinal Orazio Giustiniani. Sadašnja struktura vile datira s početka 17. stoljeća kada ju je Vincenzo Giustiniani dao obnoviti, ukrasiti izvanrednim antičkim kipovima i koristiti kao svoju prigradsku rezidenciju i administrativno sjedište prostranog imanja Bassano. U radove su bili uključeni važniji umjetnici i arhitekti tog vremena, uključujući Maderna koji je nadzirao radove te Antonija Tempestu, Francesca Albanija, Bernarda Castella, Domenichina i Paola Guidottija Borghesea koji su oslikali freskama svodove i zidove palače. | |
| Villa Mondragone | Monte Porzio Catone | Metropolitanski grad Rim | Giacomo Barozzi da Vignola i Martino Longhi Stariji | 1573. - 17. st. | Vila je izgrađena koristeći strukturu rimske Ville dei Quintili po nalogu Marca Sittica Altempsa, nećaka pape Pija IV. Medicija. Radove je započeo Giacomo Barozzi da Vignola, a dovršio ih je krajem 16. stoljeća Martino Longhi Stariji. Starija jezgra zadržava prepoznatljive značajke renesansne palače-tvrđave; u 17. stoljeću Scipione Borghese pozvao je Carla Maderna, Giovannija Fontanu i Vasanzija koji su je pretvorili u veličanstveni kompleks, dodajući nova krila i fontane u formalnim vrtovima. Posebno treba spomenuti Giardino della girandola ili „vrt s vrtovima”: to je potpuno odvojeno područje s monumentalnim nimfejem, osmišljenim za odmor i meditaciju. | |
| Villa Parisi-Borghese | Monte Porzio Catone | Metropolitanski grad Rim | Girolamo Rainaldi | 1604.-1736. | Izvorna jezgra vile izgrađena je početkom 16. stoljeća; 1730.-1736. Girolamo Rainaldi dodao je dva bočna krila i tako dobio dva dvorišta. Na brdima iza vile izgrađen je nimfej koji je impozantnim dvostrukim stubištem povezan s gornjim formalnim vrtom; tajni vrt na istočnoj strani bio je ukrašen osmerokutnom fontanom. Značajni su terasa i balustrada na drugom katu te ukrasi soba na prvom katu s temama iz antike, društvenog života, lova i pejzaža, a naslikali su ih poznati umjetnici, uključujući Giuseppea i Domenica Valerianija te Ignazia Heldmana. | |
| Villa Falconieri | Frascati | Metropolitanski grad Rim | Francesco Borromini | 1546.-1628. | Izvorna vila, Villa Rufina, bila je prva vila izgrađena na Monti Tuscolani; proširo ju je u 17. stoljeću Francesco Borromini za Orazia Falconierija, koji je jednostavnu seosku kuću pretvorio u impresivnu vilu sa središnjom građevinom i dva bočna krila koja nadvisuju okolni park. Kasnije je i park preuređen i obogaćen formalnim talijanskim vrtovima na različitim razinama, stubištima, fontanama i, na rubu šume, posebno sugestivnim jezerom obrubljenim čempresima, nastalim početkom 18. stoljeća. Unutarnji ukrasi vile također su vrijedni pažnje s freskama Cira Ferrija, Giacinta Calandruccija, Francesca Grimaldija i Pier Leonea Ghezzija. | |
| Villa Rufinella (Villa Tuscolana) | Frascati | Metropolitanski grad Rim | Luigi Vanvitelli | 1578.-1773. | Ova je vila bila poznata kao La Ruffinella po imenu svog prvog vlasnika, Alessandra Rufinija. Izvornu jezgru, izgrađenu 1578. godine, preuredio je Luigi Vanvitelli 1742. godine po nalogu isusovaca koji su u to vrijeme posjedovali vilu; dva kata i lođa s vidikovcem dodani su zgradi iz 16. stoljeća, a uz nju je bilo i novo, dugo krilo. U 19. stoljeću, novi vlasnik, Lucien Bonaparte, je prostrani park je potpuno preuredio; podignut je Parnas, a svi su vrtovi ukrašeni antičkim kipovima i arheološkim nalazima prikupljenim iz iskapanja provedenih u samom parku. | |
| Villa Aldobrandini | Frascati | Metropolitanski grad Rim | Giacomo della Porta, Carlo Maderno i Giovanni Fontana | 1550.-1603. | Ova vila se ističe od svih ostalih izgrađenih u istom razdoblju; započeo ju je 1602. godine Giacomo Della Porta po nalogu Pietra Aldobrandinija, nećaka pape Klementa VIII., a dovršili su je oko 1621. Carlo Maderno i Giovanni Fontana. Isti arhitekti izgradili su i niz monumentalnih fontana koje se protežu od brda iza vile do grandioznog „vodenog kazališta” ispod. Vila je zamišljena kao pozornica, središnja točka prekrasnog formalnog vrta strukturiranog prema složenom dizajnu fontana, bazena i bazena gdje se estetski aspekti stapaju sa simbolima i alegorijama. Od velikog su interesa i hidraulični uređaji, posebno hidraulične orgulje, koje se sada čuvaju u Sala del Parnaso, te nekoliko freski izvanrednih umjetnika, uključujući Domenichina i Domenica Passignana. | |
| Villa Lancellotti | Frascati | Metropolitanski grad Rim | 1582.-1730. | Izgrađena u 16. stoljeću, ova je vila preuređena početkom 17. stoljeća, a ispred nje je stvoren formalni talijanski vrt koji završava nimfejem. Sadašnja građevina datira iz 18. stoljeća kada su Elisabetta Borghese Aldobrandini i Filippo Massimo Lancellotti proveli potpunu obnovu. Unutarnji ukrasi također su vrijedni pažnje, posebno starije slike Cira Ferrija i, među novijima, niz pejzaža koji prikazuju obiteljska imanja. Kralj Karlo Emanuel IV. živio je ovdje, a u listopadu 1805. primio je papu Pija VII., a 1855. u vili je živila i spisateljica George Sand. | ||
| Villa Sora | Frascati | Metropolitanski grad Rim | 1600. | Izvorna jezgra izgrađena je oko 1570. za Giulija Moronija, nećaka kardinala Giovannija Moronija. Kada je 1600. vila prodana Giacomu Boncompagniju, nezakonitom sinu pape Grgura XIII., proširena je i bogato ukrašena. Posebno su značajne slike u Sala delle Conferenze koje se pripisuju školi Cavaliera d'Arpina. | ||
| Villa Torlonia | Frascati | Metropolitanski grad Rim | Flaminio Ponzio, Giovanni Fontana i Carlo Maderno | 1607.-1625. | Izgradnja kompleksa, stvorenog za Scipionea Borghesea, nećaka pape Pavla V., započela je 1607. godine. Vila je bila dio prostranog parka s terasama, balustradama i fontanama u čijoj su izgradnji sudjelovali Flaminio Ponzio, Giovanni Fontana i Carlo Maderno. Sama vila teško je oštećena tijekom Drugog svjetskog rata, ali vrtovi su ostali neoznačeni i zadržali su svoju iznimnu raznolikost biljaka i fine arhitektonske strukture, raspoređene duž središnje osi, što je dovelo do posebno velikog i impresivnog vodenog kazališta. | |
| Villa Grazioli | Grottaferrata | Metropolitanski grad Rim | Domenico Fontana | 1580.-1766. | Vila je izgrađena krajem 16. stoljeća, a zatim proširena i preuređena, sve do prve polovice 18. stoljeća, pripadala je redom: kardinalu Perettiju-Montalti, obitelji Savelli i obitelji Odescalhi. Njezinoj obnovi u 18. stoljeću svjedočio je Marquis de Sade. Sadrži niz izvanrednih slika koje ilustriraju mitološke teme i teme preuzete iz Starog zavjeta, posebno galeriju koju je ukrasio Giovanni Paolo Pannini. | |
| Vila Arrigoni-Muti | Grottaferrata | Metropolitanski grad Rim | 1595.-1850. | Izgradnja vile započela je 1595. godine po nalogu kardinala Pompea Arrigonija, koji je također naručio uređenje soba na prvom katu, usmjerenih na Stari zavjet, od umjetnika iz Toskane, uključujući Ludovica Cardija, poznatog kao il Cigoli, i Passignana. Freske u lijevom krilu vile kasnije je naslikao Giovanni Lanfranco. Park je strukturiran na različitim razinama i pokazuje zanimljivu povijesnu stratifikaciju krajobraznog uređenja od formalnog talijanskog vrta do engleskog vrta nastalog oko 1850. godine. | ||
| Palazzo Chigi | Ariccia | Metropolitanski grad Rim | Gian Lorenzo Bernini i Carlo Fontana | 1595.-1850. | Sadašnja palača je ponovni posjet građevini iz 16. stoljeća iz kasnog 15. stoljeća koju su izgradili Carlo Fontana i Gian Lorenzo Bernini, koji je bio zadužen za urbanu obnovu Ariccije. Građevina podsjeća i na dvorce tipične za Ile de France i na one tipične za Campagnu Romanu. Okolnih 28 hektara parka posljednji su fragment nemus aricinuma posvećenog božici Diani, koji je obitelj Chigi u 17. stoljeću obdarila fontanama, bazenima i ptičjim nastambom koji je izgradio Bernardino Savelli. U palači se još uvijek čuva nekoliko umjetničkih djela, uključujući djela Giana Lorenza Berninija, Antonija Tempeste i Liboria Coccettija. |
.jpg){kind=link}
Izvori
Poveznice
Vanjske poveznice
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: [[Commons:Category:{{#property:P373}}|Vile Lacija]] |
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Villas of the Papal Nobility na popisu za upis na svjetsku baštinu UNESCO-a (eng.) Pristupljeno 3. rujna 2026.