Botanički vrt Hanbury
| Botanički vrt Hanbury | |
|---|---|
| Tip | botanički vrt |
| Lokacija | Mortola Inferiore, Ventimiglia, Ligurija,  Italija
|
| Koordinate | 43°27′57″N 7°19′55″E / 43.4657°N 7.3320°E |
| Površina | 18 ha |
| Osnutak | 1867. |
| Uprava | Sveučilište u Genovi |
| Službena stranica | giardinihanbury.com |
Botanički vrt Hanbury (tal. Giardini Botanici Hanbury) je botanički vrt od 18 hektara kojim upravlja Sveučilište u Genovi. Nalazi se u rtu Mortola blizu Mortola Inferiore, u općini Ventimiglia, pokrajina Imperia, u regiji Liguriji, u Italiji. Podrućje botaničkog vrta je zapadno od grada Ventimiglie, u najzapadnijem dijelu Ligurije, neposredno prije francusko-talijanske granice, a čini je 2 km duga obalna zona nazvana Piana del Latte; Latte je naziv potoka koji je presijeca.[1]
Povijest
Godine 1867. Sir Thomas Hanbury, gospodarstvenik, vrtlar i filantrop, stekao je 18 hektara zemlje i Villu Orengo na rtu Mortola, koja pripada općini Ventimiglia. Zbog zaštićenog položaja, padina je bila prekrivena maslinicima, vinogradima i makijom. Thomas Hanbury odlučio je ovdje osnovati botanički vrt uz podršku svog brata Daniela Hanburyja, a kasnije i njemačkog vrtlara Ludwiga Wintera. Od 1894. do 1897. Kurt Dinter bio je kustos botaničkog vrta.
Već 1883. godine, Index Seminum sadržavao je oko 600 različitih vrsta sjemena. Treći katalog Hortus Mortolensis, kojega je objavio Alwin Berger 1912. godine, sadržavao je 5800 vrsta.[2] Thomas Hanbury umro je 1907. godine, ostavljajući sinu Cecilu da nastavi upravljanje vrtom. Nakon Prvog svjetskog rata, Lady Dorothy, supruga Cecila Hanburyja, posvetila se obnovi vrta. Godine 1960. Lady Dorothy prodala je vrt talijanskoj državi. Institut za ligurske studije pokušao ga je obnoviti, ali zahtjevi su daleko premašivali financijska sredstva instituta, pa je Sveučilište u Genovi preuzelo vrt 1987. godine.
Njegova obnova je potrajala do 2000. godine kada je proglašen prirodnim rezervatom. Dana 1. lipnja 2006. vrt je uvršten na talijanski preliminarni popis za status svjetske baštine UNESCO-a kao „najveći aklimatizacijski park u Italiji”.[1]
Odlike
Označena staza vodi kroz zonu „Četiri godišnja doba” (Quattro Stagioni), zonu aloe, zonu ciklame, kroz japanski vrt (Campana giapponese) , dalje kroz „Pergolu”, pored Zmajeve fontane (Fontana del Drago), Mirisnog vrta (Giardino dei profumi), do „Maurskog mauzoleja” (Mausoleo Moresco), gdje je pokopan pepeo Sir Thomasa Hanburyja i njegove supruge, Lady Katherine Pease. Malo dalje nizbrdo, prelazi se stara rimska cesta, Via Julia Augusta, i nakon prolaska kroz stari maslinik (Viale degli Olivi) i vrt kadulje, konačno se stiže do obale.
Zahtjevniji uspon vodi kroz borov šumarak, pored južnoafričkih akacija, do izvora Pozzo Veneto. Na pola puta uzbrdo prelazite Australsku šumu (Foresta Australiana) sa stablima eukaliptusa iz Queenslanda i Zapadne Australije, sve dok ne stignete do južne terase, gdje možete posjetiti kolekciju ruža u vrtu Giardinetti. Nakon što prođete preko palminog šumarka cikasa (Viale delle Cycas) i šumarka banana, blizu izlaza vidi se stablo peruanskog papra.
-
Villa Hanbury
-
Tempieto na stazi
-
Mortola u vrtu
-
Fontana Nirvana s Agave attenuata
-
Kaktusi u vrtu
-
Mauzolej obitelji Hanbury
.jpg){kind=link}
.jpg){kind=link}
Zbirka biljaka
Danas se 9 od 18 hektara vrtova obrađuje i sadrži oko 2500 taksona. Mnoge vrste su biljke mediteranske klime iz šest mediteranskih klimatskih zona svijeta.
Glavne zbirke uključuju agave, aloje i kadulju, kao i prekrasne stare primjerke Araucaria cunninghamii (zasađene 1832.), Casimiroa edulis (1867.), stabla maslina, Olmediella betschleriana i Pinus canariensis (1870.). Voćnjak rijetkog voća uključuje Actinidia, Carica, Diospyros, Eugenia, Feijoa, Fortunella, Macadamia, Mespilus germanica i Persea.[2]
Dodatne kolekcije uključuju palme, sukulente, australsko drveće, agrume i kultivirano cvijeće. Od posebnog interesa su: Aphyllanthes monspeliensis, Beaucarnea recurvata, Beaucarnea stricta, Caesalpinia sepiaria, Chiranthodendron pentadactylon, Chrysanthemum discoideum, Coronilla juncea, Cupressus lusitanica, Eucalyptus citriodora, Eucalyptus sideroxylon, Eucalyptus microcorys, Hesperocyparis guadalupensis, Mandevilla laxa, Passiflora bryonioides, Passiflora amethistina, Passiflora edulis, Senecio deltoideus, Sollya heterophylla, Thunbergia grandiflora, Thunbergia coccinea, Thunbergia mysorensis, Wigandia urens i Yucca australis.
Literatura
- Berger, Alwin, Hortus Mortolensis: enumeratio plantarum in horto Mortolensi cultarum: Alphabetical catalogue of plants growing in the garden of the late Sir T. Hanbury at La Mortola, Ventimiglia, Italy, Newman West, London, 1912. (eng.)
Izvori
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: [[Commons:Category:{{#property:P373}}|Botanički vrt Hanbury]] |
- ↑ 1,0 1,1 Hanbury botanical gardens, UNESCO, preliminarni popis za upis u svjetsku baštinu (eng.) Pristupljeno 2. rujna 2026.
- ↑ 2,0 2,1 Berger, 1912.