Ryticaryum kaorahai
| Ryticaryum kaorahai | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Icacinales |
| Porodica: | Icacinaceae |
| Rod: | Ryticaryum |
| Vrsta: | R. kaorahai |
| Dvojno ime | |
| Ryticaryum kaorahai Utteridge & Arifiani | |
Ryticaryum kaorahai za znanost novootkrivena biljna vrsta sa Weda Baya na otoku Halmahera. Pripada porodici Icacinaceae. Vrsta je možda zbog krčenja šuma nestala prije nego što je opisana 7. siječnja 2026.
Etimologija
Ime vrste kaorahai dolazi od mjesta Kao Rahai, a autori navode da Kao Rahai na tobelskom (Tobelo) dijalektu znači „najbolje” ili „najljepše”.[1]
Opis
Malo je stablo, poznati primjerak bio je visok oko 3 m, s deblom promjera oko 2 cm. Grančice su tanke i gole, s rasutim skupinama lenticela. Listovi su veliki, duguljasto-eliptični, kožasti i goli, približno 15–21,5 × 8–12,5 cm. Vrh je zaobljen s kratkim šiljastim završetkom, dok je baza izrazito nejednaka, zaobljena do gotovo srcolika. Bočnih žila ima 7–9 parova, a mrežasta nervatura toliko je gruba da se vidi golim okom.[1]
Najupadljiviji su plodovi. Zrele koštunice gotovo su gole i, osušene, duge su 4,1–4,5 cm, široke 3,2–3,5 cm; terenska bilješka za svježi plod navodi čak 5,5 × 4,5 cm. Mladi su plodovi zeleni, a zreli narančasti. Upravo kombinacija vrlo velikih kožastih listova s nejednakom bazom i golemih plodova razlikuje vrstu od svih ostalih pripadnika roda.[1]
Rasprostranjenost i stanište
Poznata je samo s tipskog lokaliteta Kao Rahai kod zaljeva Weda na istočnoj Halmaheri. Prikupljena je 26. veljače 2013. na 693 m nadmorske visine, u poremećenoj primarnoj šumi na ultrabazičnoj odnosno ultramafičnoj podlozi. Dosad nije poznat nijedan drugi nalaz roda Ryticaryum na Halmaheri.[1]
Zaštita
Šuma na tipskom lokalitetu u međuvremenu je raskrčena radi vađenja rude nikla, pa autori smatraju da je izvorna poznata populacija vjerojatno nestala. Vrsta je poznata samo s jednoga mjesta; procjenjuju EOO ispod 100 km² i AOO ispod 10 km² te predlažu CR prema kriterijima B1/B2. Ako buduća istraživanja ne pronađu drugu populaciju, navode čak mogućnost CR(PE) — kritično ugrožena, moguće izumrla. Nije poznata ni u uzgoju ni u ex situ zbirkama.[1]
Sistematika
Pripada porodici Icacinaceae, redu Icacinales. Prije nje rod je imao približno 12 prihvaćenih vrsta; sve dotad poznate vrste bile su opisane između 1877. i 1923. [1]
Kew i dalje pokazuje stariji sastav roda, dok je ova vrsta objavljena tek u siječnju 2026.