PFAS
Perfluoralkilne i polifluoroalkilne tvari (engl. per- and polyfluoroalkyl substances, PFAS) velika su skupina sintetičkih organofluornih kemijskih spojeva koji sadržavaju veze između atoma ugljika i fluora. U skupinu pripadaju tisuće različitih kemijskih tvari, među kojima su najpoznatije perfluorooktanska kiselina (PFOA) i perfluorooktansulfonska kiselina (PFOS).[1]
PFAS se upotrebljavaju od 1940-ih u brojnim industrijskim i potrošačkim proizvodima zbog svojstava poput otpornosti na vodu, masnoće i visoke temperature. Primjenjuju se, među ostalim, u tekstilu i odjeći, ambalaži za hranu, neprianjajućem posuđu, elektronici, građevinarstvu i pjenama za gašenje požara.[2]
Veza ugljika i fluora jedna je od najsnažnijih kemijskih veza u organskoj kemiji, zbog čega su mnogi PFAS-i vrlo otporni na razgradnju. Mogu dugo opstati u okolišu, širiti se na velike udaljenosti te se nalaze u površinskim i podzemnim vodama, tlu i hrani.[1] Zbog njihove postojanosti u okolišu PFAS-i se često nazivaju „vječnim kemikalijama” (engl. forever chemicals). Neki se PFAS-i mogu nakupljati u ljudima i životinjama, a pojedini spojevi povezani su s nepovoljnim učincima na ljudsko zdravlje i okoliš.[2]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Per- i polifluoroalkilne tvari (PFAS) Europska agencija za kemikalije Preuzeto 25. kolovoza 2026.
- ↑ 2,0 2,1 Our Current Understanding of the Human Health and Environmental Risks of PFAS United States Environmental Protection Agency Preuzeto 25. kolovoza 2026.