Jezik na smrt

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 788787 od 24. kolovoz 2026. u 10:08 koju je unio Bot1 (razgovor | doprinosi) (Automatski uvoz s hrwiki (zadnjih 144 sati))
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Jezik na smrt
RedateljDražen Bušić
ProducentUdruga „Snaga za život”
ScenaristDražen Bušić
Glavne ulogeBoris Svrtan
Robert Kurbaša
SnimateljDario Godič
Trajanjeoko 30 minuta
DržavaHrvatska
Jezikhrvatski
Žanrpsihološka i ratna drama

Jezik na smrt (engl. The Sentence) hrvatski je nadolazeći kratki igrani film, zamišljen kao psihološka i ratna drama. Scenarij je napisao Dražen Bušić, koji film i režira. Priča je usredotočena na otmicu i posljednje dane zatočeništva pakračkoga liječnika Ivana Šretera. Njega tumači Boris Svrtan, dok Robert Kurbaša glumi liječnika Vladimira Solara. Predviđeno trajanje filma je približno 30 minuta.[1]

Radnja

Film ne prikazuje cijeli Šreterov život, nego razdoblje njegove otmice 1991. godine i boravka u zatočeništvu. Među važnijim likovima je Vladimir Solar, koji je dio zatočeništva proveo sa Šreterom u Branešcima. Pri pisanju scenarija korištena su njegova svjedočenja, sjećanja suvremenika i dokumentirani podatci o Šreterovim posljednjim danima.[2]

Produkcija

Bušić se Šreterovom sudbinom ranije bavio u dokumentarnom filmu Časnik mirotvorac iz 2009. Ideju za novi film dobio je na obljetnicu Šreterove otmice u kolovozu 2025. Naslov je povezao sa slučajem u kojem je Šreter bio kažnjen nakon što je u medicinsku dokumentaciju upisao izraz „umirovljeni časnik” umjesto „penzionirani oficir” te s novinskim tekstom Gorana Babića napisanim o tom događaju.[3]

Snimanje je započelo 18. kolovoza 2026., na 35. obljetnicu otmice, a prvi su kadrovi nastali u dvorištu Toplica Lipik. Ekipa od četrdesetak članova snima na području Lipika i Pakraca. Budući da kuća u Branešcima u kojoj je Šreter bio zatočen više ne postoji, za te je prizore odabran stari objekt u Starom Majuru.[2] Film producira udruga „Snaga za život”, a direktor fotografije je Dario Godič.[4]

Nakon dovršetka film bi se trebao prikazivati na festivalima kao samostalno ostvarenje. U kasnijoj fazi planirano je njegovo spajanje s remasteriranom inačicom Časnika mirotvorca u dokumentarno-igrani omnibus od približno 80 minuta.[3]

Glumačka postava

Izvori

  1. • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  2. 2,0 2,1
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  3. 3,0 3,1
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  4. • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web