Toplinski val u Hrvatskoj 2026.
Toplinski val u Hrvatskoj 2026. naziv je za niz dugotrajnih razdoblja izrazite vrućine koja su tijekom ljeta 2026. zahvatila veći dio Hrvatske. Prema preliminarnoj analizi Državnoga hidrometeorološkog zavoda (DHMZ), od osam promatranih glavnih meteoroloških postaja njih je šest zabilježilo dotad najdulji neprekinuti niz dana u kojima su bili ispunjeni kriteriji za toplinski val koji može djelovati na zdravlje. Najdulje je takvo razdoblje izmjereno u Rijeci, gdje je od 28. srpnja do 16. kolovoza trajalo 20 dana. Time je premašen dotadašnji najdulji niz među analiziranim postajama, 17 dana u Kninu u kolovozu 2003.[1]
Najizraženiji i prostorno najrašireniji val trajao je od 28. srpnja do 16. kolovoza. U njegovu su sklopu od 31. srpnja do 6. kolovoza kriteriji za toplinski val sedam uzastopnih dana bili ispunjeni na svih osam analiziranih postaja. Osim rekorda ukupnog trajanja, na četiri su postaje postavljeni i novi rekordi broja uzastopnih dana s vrlo velikom opasnošću za zdravlje.[2]
Meteorološki razvoj
Krajem svibnja DHMZ je za ljeto 2026. prognozirao srednju sezonsku temperaturu višu od prosjeka za razdoblje od 1991. do 2020., uz veliku vjerojatnost toplijih prilika u svakom od triju ljetnih mjeseci.[3]
Prvo dulje razdoblje u kojem su na više postaja dosegnuti kriteriji za toplinski val počelo je 18. lipnja i završilo 4. srpnja. Na vremenske prilike utjecali su anticiklona i dotok toplijeg zraka s juga Europe. Dnevna temperatura u drugoj polovini lipnja dosezala je približno 33 °C u središnjoj Hrvatskoj, 34 °C u dijelovima istočne Hrvatske te do 35 °C u Dalmaciji. Na obali i otocima noćne su temperature mjestimice ostajale između 22 i 25 °C.[4]
DHMZ je u razdoblju od 1. svibnja do 16. kolovoza izdvojio tri dulja ili prostorno raširenija toplinska vala: od 18. lipnja do 4. srpnja, od 13. do 22. srpnja te od 28. srpnja do 16. kolovoza. Posljednji od njih zahvatio je najviše analiziranih postaja. Nakon 12. kolovoza opasnost je počela slabjeti, a 17. kolovoza kriteriji više nisu bili ispunjeni ni na jednoj od njih.[1]
Rekordi trajanja
Preliminarna analiza obuhvatila je postaje Osijek, Zagreb-Maksimir, Karlovac, Gospić, Knin, Rijeka, Split-Marjan i Dubrovnik. Pri određivanju toplinskog vala uzimale su se u obzir izmjerene najviše i najniže dnevne temperature. Noćno hlađenje pritom je važan čimbenik jer organizmu omogućuje oporavak od toplinskog opterećenja. Neprekinutim nizom smatrani su uzastopni dani s ispunjenim kriterijima, neovisno o tomu je li opasnost bila umjerena, velika ili vrlo velika.
| Postaja | Trajanje 2026. (dani) | Prethodni rekord (dani) | Godina prethodnog rekorda | Ishod |
|---|---|---|---|---|
| Rijeka | 20 | 16 | 2024. | novi rekord |
| Split-Marjan | 19 | 14 | 2023. | novi rekord |
| Knin | 18 | 17 | 2003. | novi rekord |
| Dubrovnik | 17 | 16 | 2018. | novi rekord |
| Gospić | 15 | 10 | 2011. i 2024. | novi rekord |
| Zagreb-Maksimir | 10 | 9 | 2007. i 2015. | novi rekord |
| Osijek | 9 | 10 | 2024. | rekord nije premašen |
| Karlovac | 7 | 8 | 1950. | rekord nije premašen |
Riječki niz od 20 dana postao je najdulji zabilježen na bilo kojoj od osam postaja u usporednom razdoblju od 1950. do 2026. Split-Marjan premašio je svoj dotadašnji maksimum za pet dana, kao i Gospić. Osijek i Karlovac ostali su po jedan dan ispod vlastitih rekorda.
Opasnost za zdravlje
Vrlo velika, odnosno crvena razina opasnosti najdulje je neprekinuto trajala u Rijeci: deset dana, od 6. do 15. kolovoza. Na postaji Split-Marjan zabilježeno je devet uzastopnih dana te razine od 22. do 30. lipnja, dok je u Dubrovniku trajala sedam, a na postaji Zagreb-Maksimir šest dana. Na sve četiri postaje time su premašeni raniji rekordi.
Dugotrajna vrućina i izostanak noćnog osvježenja povećavaju toplinski stres. Osobito su ugrožene starije osobe, mala djeca i osobe s kroničnim bolestima, a visoke temperature mogu pogoršati postojeće kardiovaskularne i druge zdravstvene tegobe.[5]
Suša i požari
Razdoblja ekstremne vrućine pratila je suša, zbog koje je u poljoprivredi nastala šteta, a u dijelovima Dalmacije zabilježene su poteškoće u opskrbi vodom. Najizraženiji problemi s nestašicom vode spominjani su u Zadarskoj županiji. Visoka temperatura i dugotrajna suhoća vegetacije istodobno su dovele do povoljnih uvjeta za nastanak i brzo širenje šumskih požara na hrvatskoj obali,[5] od kojih je najgori bio požar kod Omiša.