Neobyrnesia
| Neobyrnesia | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Rutaceae |
| Potporodica: | Zanthoxyloideae |
| Tribus: | Zanthoxyleae |
| Podtribus: | Boroniinae |
| Rod: | Neobyrnesia J.A.Armstr. |
| Vrsta: | N. suberosa |
| Dvojno ime | |
| Neobyrnesia suberosa J.A.Armstr. | |
Neobyrnesia je biljni rod u porodici rutovki. Prirodno područje rasprostranjenosti ovog roda je sjeverna Australija.[1]
Etimologija
Rod je nazvan u čast australskoga botaničara Normana B. Byrnesa (1922.–1998.). [2]
Morfologija
Neobyrnesia je monotipski rod grmova iz porodice rutovki (Rutaceae). Biljke su obrasle baršunastim pokrovom od jednostavnih dlaka. Listovi su nasuprotni, peteljkasti, jednostavni, plosnati i cjelovita ruba, s vidljivim žljezdanim točkicama. Cvatovi su pazušne cime.[2]
Cvjetovi su dvospolni i četveročlani. Lapovi su kratko srasli pri osnovi, a latice slobodne, valvatne, na vrhu povijene prema unutra i trajne. Cvijet ima četiri prašnika, smještena nasuprot laticama. Antere su gibljive, bez vršnoga šiljka, a s vanjske strane posute žljezdanim točkicama. Nektarijski disk uzak je i cjelovit.[2]
Plodnica je piramidalna i sastavljena od četiriju slobodnih karpela. Vrat izbija iz sredine gineceja, a njuška je kratko četverorežnjasta. Plod se sastoji od jednoga do četiri pri osnovi srasla plodića, koji se otvaraju duž unutarnjega ruba. Epikarp je suh, a endokarp hrskavičast i elastičan.[2]
Sjemenke su jajolike, s naboranom vanjskom testom i glatkom sklerotestom. Hilum je linearan, a elajosom trajan. Haploidni broj kromosoma iznosi n = 12.[2]
Tipska i jedina vrsta jest Neobyrnesia suberosa J.A.Armstr. Prirodno raste na krajnjem sjeveru Sjevernoga Teritorija u Australiji, pretežno u sezonski suhim tropskim područjima. [2]