Dimocarpus
| Dimocarpus | |
|---|---|
| D. longan D. longan | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Sapindaceae |
| Potporodica: | Sapindoideae |
| Tribus: | Nephelieae |
| Rod: | Dimocarpus Lour. |
Dimocarpus je biljni rod iz porodice sapindovki rasprostranjen od tropske i suptropske Azije do sjevernog Queenslanda.[1]
Morfologija
Dimocarpus je rod drveća ili grmova iz porodice sapindovki. Biljke su većinom jednodomne. Dlakavost se često sastoji od gustih čuperaka jednostavnih dlačica, a žljezdaste ljuske izostaju. Listovi su spiralno raspoređeni, parno perasti, rijetko jednofoliolatni, s 1–7 pari liski; peteljka i lisna os nisu okriljene, a pseudopalistići izostaju. Liske su nasuprotne ili izmjenične, cjelovita do nazubljena ruba, pri osnovi jednake ili kose; donja strana često nosi gole žlijezde.[2]
Cvatovi su vršni, katkad i u pazušcima gornjih listova. Cvjetovi su jednospolni i pravilni. Lapova je najčešće pet, rjeđe šest, pri osnovi su srasli, preklapaju se, izvana su gusto pustenasti, a iznutra kratko dlakavi. Latice mogu izostati ili ih ima do pet, rjeđe šest; obično su dulje od lapova i nemaju ljusku. Disk je cjelovit, peterorežnjevit i dlakav. Prašnika je najčešće osam, rjeđe šest do deset; niti su obično dlakave, često s čupercima dlačica. Plodnica je sjedeća, najčešće dvogradna, rjeđe trogradna, široko srcasta, kvrgava i dlakava, često s čuperkom dlačica na svakoj kvržici.
Plodovi su gotovo uvijek razvijeni samo iz jednoga režnja plodnice, kuglasti do široko elipsoidni, neotvarajući ili se katkada otvaraju po pretincima. Površina im je najčešće kvrgava, rjeđe glatka ili bodljikava, a iznutra su glatki i goli. Sjemenke su približno kuglaste, sa sjajnom crnosmeđom sjemenom lupinom i tankim, prozirno bijelim, mesnatim arilodom pričvršćenim oko hiluma.[2]
Rod obuhvaća sedam vrsta (prema Kewu[1], 12 po Hassleru), rasprostranjenih u južnoj i jugoistočnoj Aziji, od Šri Lanke i Indije do istočne Malezije i Australije. Vrste najčešće rastu kao stabla nižeg sloja ili podrasta u primarnim, rjeđe sekundarnim, vazdazelenim tropskim šumama. Sitni, mirisni cvjetovi, skupljeni u veće cvatove, vjerojatno se oprašuju kukcima. Plodovi, iako zaštićeni tvrdom, katkad bodljikavom stijenkom, mogu biti privlačni sisavcima zbog svježeg i slatkog ariloda.[2]
Plodovi vrste D. longan, osobito tipske podvrste, cijenjeni su kao jestivo voće i često se uzgajaju. Drvo nekih vrsta smatra se kvalitetnim, ali se uglavnom koristi lokalno.[2]
Dimocarpus je blizak rodu Otonephelium, koji se razlikuje uglavnom po pseudopalistićima i golom disku. Stari rodovi Euphoria i Pseudonephelium tu su spojeni jer se njihove razlike premošćuju kroz druge vrste — znači, nema čiste granice.[2]
Vrste
- Dimocarpus australianus Leenh.
- Dimocarpus dentatus Meijer ex Leenh.
- Dimocarpus foveolatus (Radlk.) Leenh.
- Dimocarpus fumatus (Blume) Leenh.
- Dimocarpus gardneri (Thwaites) Leenh.
- Dimocarpus longan Lour.
- Dimocarpus yunnanensis (W.T.Wang) C.Y.Wu & T.L.Ming
Sinonimi
Heterotipski:
- Pseudonephelium Radlk. in Sitzungsber. Math.-Phys. Cl. Königl. Bayer. Akad. Wiss. München 20: 288 (1890)