Tibetsko-burmanski narodi, velika grana sinotibetskih ili kinesko-tibetskih naroda raširenih po velikim područjima Azije, poglavito na Tibetu, Burmi i dijelovima Kine i Indije, koji se služe jezicima istoimene jezične obitelji. Tibetsko-burmanski narodi zajedno s kineskim čine veliki sinotibetsku obitelj, a dalje se granaju na:
- a) Bai ili Pai, Kina.
- b) Himalajski narodi, brojna plemena Nepala, Butana i sjeverne Indije, jezično klasificirani u skupine a. Mahakiranti (sa 51 jezik) s plemenima Kham, Magar, Chepang, Sunwari, Kiranti i Newari; b. Tibeto-Kanauri (93 jezika) i brojnim narodima i plemenima: Lepcha, Tibetanci, Dzala, Baima, zapadni Himalajci.
- c) Jingphaw-Konyak-Bodo narodi, od Jingphaw, Konyak, Bodo, Kadu.
- d) Kareni, Mianmar i Tajland. Obuhvačaju Pwo, Sgaw, Pa'o, Zayein.
- e) Kuki-Čin-Naga narodi, s Kuki-Čin narodi i Naga.
- f) Lolo-burmanski narodi: od Lolo, Burmanski narodi, Naxi, Phula i Xiandao (srodni Achangima).
- g) Meithei, Indija.
- h) Mikir, Indija.
- i) Sjevernoasamski narodi: Geman Deng i Darang Deng, Kina
- j) Nung, Mianmar i Kina
- k) Tangut-Qiang plemena, Kina.
- l) Tujia, Kina.
- m: Mru, 80,000 u Bangladešu.
- n) zapadni Bodo: Dura, oko 5,000 u distriktu Lamjun u Nepalu, ostali u Indijaji i Bangladešu.
- o) neklasificirani: Anu (Mianmar), Ayi (Kina), Hruso (Indija), Khamba (Indija), Lui (Mianmar), Palu (Mianmar), Pao (Indija), Sajalong (Indija), Zakhring ili Charumba (Indija).