Kalamondin

Kalamondin
Sistematika
Carstvo:	Plantae
Divizija:	Magnoliophyta
Razred:	Magnoliopsida
Red:	Sapindales
Porodica:	Rutaceae
Rod:	Citrus
Vrsta:	C. × microcarpa
Dvojno ime
Citrus x microcarpa Bunge

Kalamondin (Citrus × microcarpa), poznat i kao filipinska limeta ili sobna naranča, hibrid je agruma koji se uglavnom uzgaja na Filipinima. Autohton je na Filipinima, u dijelovima Indonezije (Borneo, Sumatra i Sulawesi), u Maleziji, Bruneju, Tajvanu i dijelovima južne Kine.

Kalamondin je prisutan u cijeloj tradicionalnoj filipinskoj kuhinji. Jako je kiseo i rabi se u raznim mješavinama začina, pićima, jelima, marinadama i marmeladama. Također se upotrebljava kao sastojak u malezijskoj i indonezijskoj kuhinji.

Hibrid je kumkvata (koji se nekoć smatrao dijelom odvojena roda Fortunella) i druge vrste u rodu Citrus (vjerojatno mandarine).

Naziv

Kalamondin u Blancovu crtežu u djelu Flora de Filipinas (1837.)

Kalamondinovo drvo s plodovima

Ova je voćka na tagaloškome jeziku poznata kao kalamansi. Kalamondin je stari naziv koji potječe iz vremena dok su Filipini bili pod američkom okupacijom. Riječ je o angliziranoj inačici drugog naziva te voćke na tagaloškome, koji na tom jeziku glasi kalamunding. Među drugim su nazivima i filipinska limeta i sobna naranča.

Pogreška pri izradbi sličice:

Plod raznobojna kalamondina

Kalamondinu su prijašnji znanstveni nazivi bili Citrus mitis Blanco, C. microcarpa Bunge i C. madurensis Lour. U svim se tim nazivima navodi kao agrum. Poslije uspostave Swingleova sustava klasifikacije agruma kumkvati su odvojeni u zaseban rod Fortunella, zbog čega se kalamondini prema tom starijem sustavu određuju kao intergenerički hibridi. Zato su mu John Ingram i Harold E. Moore 1975. dali hibridno ime × Citrofortunella mitis na temelju Blancova imena za tu vrstu. Godine 1984. Onno Wijnands istaknuo je da je C. microcarpa, Bungeovo ime za vrstu osmišljeno 1832., starije od Blancova imena Citrus mitis (iz 1837.), zbog čega je pravilno ime × Citrofortunella microcarpa. Prema današnjoj filogenetskoj analizi kumkvat je u istom rodu kao i ostali agrumi, što znači da njegovi hibridi s ostalim agrumima, među kojima su i oni koji su nekoć nosili naziv x Citrofortunella, također pripadaju u taj rod.

Citrus × depressa (šikvasa), sličan agrum autohton na području Tajvana i Okinawe, katkad se također naziva kalamondinom.

Opis

Kalamondin, Citrus x microcarpa, grm je ili manje stablo koje može narasti od 3 do 6 metara. Ističe se po izraslinama u obliku krila u petiolarnoj zoni te bijelim ili ljubičastim cvjetovima. Plod nalikuje na malu, okruglu limetu, uglavnom promjera između 25 i 35 milimetara, ali može dosegnuti i 45 milimetara. Unutrašnje voćno meso i sok narančasti su poput mandarininih, a kad je plod zreo, ima jako tanku narančastu koru. Svaki plod sadrži između 8 i 12 sjemenki.

Raznobojna mutacija

Postoji i raznobojni mutirani oblik obična kalamondina kojem žuti plodovi imaju zelene pruge.

Uporaba

Kuhinja

Djelomično zreo kalamondin stavlja se s umakom od soje, octom i/ili ljutom papričicom siling labuyo u najčešći umak u filipinskoj kuhinji.

Plodovi su kiseli; često se rabe kao sastojak pri kuhanju i za pravljenje marmelade. Njima se dopunjava okus hrane i pića. Usprkos izgledu i aromi plod je prilično kiseo na okus, ali mu je kora slatka. Marmelada od kalamondina može se napraviti na isti način kao marmelada od naranče. Plod sadrži vitamin C.

Plod se može zamrznuti u ledene kockice i ubaciti u pića kao što su čaj, negazirana pića, voda i kokteli. Sok može poslužiti kao zamjena za sok perzijske limete. Sok se dobiva gnječenjem cijelog ploda i po okusu je nalik na limunadu. Kombinacijom ploda, votke i šećera može se napraviti liker.

Filipini

Pogreška pri izradbi sličice:

kalamondinov sok s Filipina

Pogreška pri izradbi sličice:

pancit sotanghon guisado poslužen s kalamondinom

U filipinskoj kuhinji kalamondinovim se sokom mariniraju i začinjavaju riba, piletina i svinjetina. Također se upotrebljava kao sastojak u jelima kao što su sinigang (juha od kiselog mesa ili morskih plodova) i kinilaw (sirova riba marinirana u octu i/ili sokovima agruma). Vrlo se često rabi kao začin u jelima kao što je lugaw (rižina kaša) ili u umacima (sawsawan) kao što su kalamondinov sok, umak od soje (toyomansi) i riblji umak (patismansi), koji se poslužuju uz ribu, proljetne rolice, okruglice i razna začinjena jela. Kalamondinov sok također je i piće nalik na limunadu. Često se stavlja u preljevima za salatu u filipinskoj kuhinji.

Kalamondin se također rabi kao začin u gotovo svim verzijama jela pancit (filipinska tjestenina), kojemu daje kiseli okus. Uglavnom se ne pripremaju s jelima, nego se izrezani na polovice poslužuju uz hranu. Njihov se sok može iscijediti na tjesteninu.

Kalamondin je i tradicionalni sastojak kesong putija, mekanog, svježeg bijelog sira koji se pravi od mlijeka filipinskih vodenih bivola. Ubacuje se u sir s octom od šećerne trske kako bi se zgrušao i dobio okus agruma.

U drugim zemljama

Indonezija

Plod se rabi u receptima u sjevernoj Indoneziji, pogotovo u Sjevernom Sulawesiju. Riba se prska sokom i marinira u njemu prije kuhanja da bi se uklonio „riblji” miris. Kuah asam (kisela juha) regionalna je riblja juha koja se pravi s kalamondinovim sokom.

Malezija i Singapur

tanjur jela hokkien mee u singapurskom stilu, poslužena s kalamondinom

U Maleziji i Singapuru plod, na malajskom jeziku poznat kao limau kasturi, kombinira se s jelima u tzv. centrima za kuhanu hranu i restoranima. Služi kao protuteža često bogatim jelima kao što su rezanci i variva. Biljka se također prodaje za ukras.

Florida

floridska torta od kalamondina

U floridskoj se kuhinji rabi zreo plod. Kušači okus uspoređuju s okusom marelice, mandarine, limuna, ananasa i guave. Kora je toliko tanka da se svaki plod mora pažljivo skidati sa stabla kako ne bi puknula. Jede se svaki dio ploda osim sjemenki. Od kaše ili soka tog ploda prave se torta od kalamondina, coulis, marmelada i džem. Kora se može sasušiti i iskoristiti kao aroma sa soli i šećerom. Torte od tog ploda bile su popularne na Floridi između dvadesetih i pedesetih godina 20. stoljeća.

Stanovnici Floride koji u vrtu uzgajaju kalamondine često ljeti od njih prave sokove nalik na limunadu. Katkad ga rabe i u jelima uz koja se inače rabe kiseli agrumi.

Šri Lanka

Voće se uzgaja u kućnim vrtovima na Šri Lanci, gdje je na singalskom jeziku poznato kao nas narang. Upotrebljava se u ajurvedi za liječenje manjka vitamina C, hiperlipidemije i upala gornjeg respiratornog trakta.

Uzgoj

uzgojena mladica kalamondina

Filipini su jedini veći izvoznik kalamondina. To je četvrto najčešće uzgajano voće u toj državi nakon banane, manga i ananasa. Uglavnom se uzgaja radi soka, koji se, između ostalog, izvozi u SAD, Japan, Južnu Koreju, Kanadu i Hong Kong.

Filipini svake godine izvoze između 160 000 i 190 000 tona kalamondinova soka. Neka veća uzgajališta nalaze se u Mimaropi, na Središnjem Luzonu i poluotoku Zamboangi. Uzgoj tog voća proširio se s Filipina u jugoistočnu Aziju, Indiju, na Havaje, Karibe te u središnju i Sjevernu Ameriku, no u manjoj količini.

U suptropskim dijelovima Sjeverne Amerike i područjima na kojim prevladava umjereno topla klima, × Citrofortunella microcarpa uzgaja se uglavnom kao ukrasna biljka u vrtovima i u lončanicama na terasama i trijemovima. Biljka je naročito privlačna kad ima plodove.

Biljka je osjetljiva na dulja razdoblja (iznimne) hladnoće i stoga je na otvorenim prostorima ograničena na tropska, suptropska i toplija područja umjereno tople klime, među kojima su jugoistočno obalno područje SAD-a, dijelovi Kalifornije, južna Arizona, južni Teksas i Havaji. Lončanice se unose u staklenike ili u zatvorene prostore kao kućne biljke za vrijeme zime u predjelima s hladnijom klimom.