Dokument:Izetbegovićevo pismo Tuđmanu 4. kolovoza 1993.

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 753716 od 13. travanj 2026. u 14:52 koju je unio Suradnik10 (razgovor | doprinosi) (preuzeto s hr.wikisource.org)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA
PREDSJEDNIŠTVO
PREDSJEDNIK

Gospodin Dr. Franjo Tuđman, Predsjednik Republike Hrvatske

Cijenjeni predsjedniče Tuđman,

s obzirom na izmiješanost hrvatskog i muslimanskog naroda na velikom dijelu Bosne i Hercegovine i nemogućnost da se napravi zadovoljavajući zemljovid razgraničenja između ovih dvaju naroda, predlažem Vam sljedeće:

1. Sve područje koje bi pripalo bosanskoj i hrvatskoj republici unutar buduće Unije BiH, t.j. područje od Neuma na moru do Orašja i Brčkog na Savi, treba ostati jedinstveno područje,

2. Na ovom području Muslimani i Hrvati bi imali jednako sudjelovanje (paritet) u najvažnijim središnjim organima vlasti (Predsjedništvo, Vlada, Vrhovni sud itd.) kao i u glavnom stožeru objedinjenog HVO i Armije BiH. U općinama sudjelovanje u vlasti bilo bi srazmjerno,

3. Osigurala bi se potpuna kulturna autonomnost nacionalnih zajednica. Školstvo, TV, radio i sl. mogu biti dijelom zajednički, dijelom posebni.

Ovim bi se postiglo sljedeće:

1. Došlo bi do trenutnog popuštanja zategnutosti i zaustavila rastuća tendencija pogoršanja odnosa između dvaju naroda i dviju država,

2. Omogućeno bi bilo zajedničko korištenje važnih kapaciteta i bogatstava u Središnjoj Bosni i dolinom Neretve za koja su oba naroda životno zainteresirana i koja bi, u suprotnom, bila uzrokom nastavka sukoba i nasilja,

3. Otvorile bi se komunikacije i počela bi dostava pomoći iz svijeta,

4. Bilo bi trenutno zaustavljeno stradanje naroda, a svi izbjegli građani mogli bi se početi odmah vraćati na svoja ognjišta,

5. Hrvatski narod u BiH bi u budućnosti zivio na 90% teritorija na kojima je povijesno rasprostranjen, dok bi po sadasnjem planu hrvatska republika zahvatila Zapadnu Hercegovinu i neznatne djelove Središnje Bosne i Posavine,

6. Zajednićka republika bi dobila kvalitetan izlaz na Savu i more i sigurno bi imala bolje uvjete za dobijanje pomoći i obnovu zemlje,

7. Ponovo bi se podcrtao jedan agresor, koji posljednjim napadima na hrvatske gradove i objekte na Maslenici i Brniku pokazuje da ne će odustati,

8. Hrvatska bi izbjegla ekonomske i političke teškoće na unutarnjem i vanjskom planu koji se povećavaju i koje su uzrokovane poremećenim odnosima sa bh. državom.

Naravno, sve ovo podrazumijeva odlazak ljudi koji su krivi za sadašnje stanje odnosa, na obije strane.

Jednom riječju, ima mnogo ozbiljnih razloga za to da se ovaj neprirodni i umjetno izazvani sukob između dvaju naroda, koji se postupeno širi na dvije države, što prije eliminira.

Muslimanski narod je za to.

Primite izraze poštovanja,


Ženeva, 4. kolovoza 1993. Alija Izetbegović