Mihael Januário od Braganze
| Mihael | |
|---|---|
| Miguel, Duke of Braganza.jpg | |
| Mihael, vojvoda od Braganze | |
| migelistički pretendent na portugalsko prijestolje | |
| Vladavina | 14. studenog 1866. – 31. srpnja 1920. |
| Prethodnik | Mihael |
| Nasljednik | Duarte Nuno |
| Supruga | Elizabeta od Thurn i Taxisa Marija Tereza od Löwensteina-Wertheima-Rosenberga |
| Djeca | |
| Mihael, vojvoda od Viseu Francisco José Marija Tereza od Thurna i Taxisa Isabel Marija od Thurna i Taxisa Maria Benedita Mafalda Marija Ana od Thurna i Taxisa Marija Antónia od Braganze Filipa Marija Duarte Nuno, Duke of Braganza Marija Adelaide | |
| Puno ime | |
| Miguel Maria Carlos Egídio Constantino Gabriel Rafael Gonzaga Francisco de Paula e de Assis Januário de Bragança | |
| Dinastija | Braganza |
| Otac | Mihael od Braganze |
| Majka | Adelaide od Löwensteina-Wertheima-Rosenberga |
| Rođenje | 19. rujna 1853. |
| Smrt | 11. listopada 1927. |
| Vjera | rimokatolik |
Mihael Januário od Braganze (Kleinheubach, Bavarska, 19. rujna 1853. – Seebenstein, 11. listopada 1927.), portugalski velikaš, naslovni vojvoda od Braganze i miguelistički pretendent na portugalsko prijestolje, iz dinastije Braganza.
Životopis
Rodio se, kao sedmo od osmero djece i jedini sin u obitelji bivšeg portugalskog kralja i vojvode od Braganze Mihaela od Braganze (1802. – 1866.) i princeze Adelaide od Löwensteina-Wertheima-Rosenberga (1831. – 1909.).
Godine 1877. oženio je njemačku princezu Elizabetu od Thurna i Taxisa († 1881.) i s njom dobio troje djece: Mihaela, vojvodu od Viseua (1878. – 1923.), Francisca Joséa (1879. – 1919.) i Mariju Terezu (1881. – 1945.).
Drugi put se oženio 8. studenog 1893. godine, s princezom Marijom Terezom od Löwensteina-Wertheima-Rosenberga († 1935.) i s njom je imao osmero djece: Isabelu Mariju (1894. – 1970.), Mariju Beneditu (1896. – 1971.), Mafaldu (1898. – 1918.), Mariju Anu (1899. – 1971.), Mariju Antóniju (1903. – 1973.), Filipu Mariju (1905. – 1990.), Duarte Nuna (1907. – 1976.) i Mariju Adelaidu (1912. – 2012.).
Poslije atentata na portugalskog kralja Karla I. i njegova starijeg sina i prijestolonasljednika Luja Filipa 1908. godine, Mihael je iskazao pretenzije na nasljedstvo portugalske krune, a nastavio je isticati svoje pravo na prijestolje i za vrijeme kratke vladavine kralja Manuela II. (1908. – 1910.).[1] Kada je izbila revolucija u kojoj je srušena monarhija, više se nije javno zalagao za nasljeđivanje ukinutog prijestolja.
Ostatak života proveo je povučeno i umro je u dvorcu u Austriji, a naslijedio ga je mlađi sin Duarte Nuno.
Izvori
Nedovršeni članak Mihael Januário od Braganze koji govori o plemiću treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.