Joseph Kasavubu
| Joseph Kasavubu | |
|---|---|
| Joseph Kasavubu
| |
| Prvi Predsjednik Demokratske Republike Kongo | |
| trajanje službe 1960. – 1965. | |
| Prethodnik | pozicija utemeljena |
| Nasljednik | Mobutu Sese Seko |
| 5. | |
| Rođenje | oko 1910. ili 1917. |
| Smrt | 29. lipnja 1969. |
| Politička stranka | ABAKO (Alliance des Ba-Kongo) |
| Zanimanje | političar |
Joseph Kasavubu (Tshela, oko 1917.[1](ili 1910.[2][3]) – Boma, 24. ožujka 1969.) bio je prvi predsjednik Demokratske Republike Kongo od 1960. do 1965. kad je svrgnut u državnom udaru.[1]
Životopis
Kasavubua su školovali katolički misionari, za učitelja-laika. Kao jedan od rijetkih školovanih kongoanaca 1942.je primljen u administraciju Belgijskog Konga u kojoj je postao glavni činovnik, što je bila najviša pozicija dozvoljene kongoancima u belgijskoj kolonijalnoj administraciji.[2]
Kao jedan od pionira u borbi za nezavisnost Konga, Kasavubu je već krajem 1940-ih imao važnu ulogu u kongoanskim kulturnim društvima i udruženjima studenata, koja su zapravo bile prikrivene političke stranke, u to vrijeme zabranjene. Kao pripadnik moćnog Bakonga, jedne od najvećih etničkih skupina u zemlji, Kasavubu se 1950-ih zalagao za kongoansku nezavisnost sa federalnom strukturom koja bi osigurala određenu autonomiju Bakongu.[2]
Kasavubu je 1955. postao predsjednik moćnog kulturno-političkog udruženja Bakonga - ABAKO (Alliance des Ba-Kongo).[3]
Abako je 1957. pobijedio su na prvim općinskim izborima koje su dozvolile belgijske vlasti u Léopoldvillu (današnja Kinshasa), pa je postao gradonačelnik okruga Dendale.
Na prvim izborima nakon proglašenja neovisnosti u Demokratskoj Republici Kongo 1960., najviše glasova dobila je Lumumbina stranka Nacionalni pokret Konga, više od Kasavubuovog Abaka i njegovih koalicijskih partnera. Kako nijedna strana nije mogla formirati većinu u parlamentu, sklopljen je kompromis-Kasavubu će postati predsjednik države, a Lumumba premijer vlade.[2]
Ubrzo nakon tog zemlju je zahvatio kaos, počevši od odcjepljenja Katange Moise Tshombea, pobune u vojsci, do intervencije belgijske vojske u zaštitili preostalih belgijskih kolonista. Pomoć Ujedinjenih naroda pokazala se nedovoljnom da uvede red u zemlji, tad su se proširile i glasine da je premijer Lumumba prihvatio ponudu SSSR-a da vojskom pomogne federalnoj vladi.[2]
Kasavubu je uz pomoć vojske pukovnika Mobutua izveo mini puč i smjenio Lumumbu i imenovao novu vladu. Nakon tog je krajem 1960. prešutno podržao Mobutov prvi državni udar, koji nije donio mir u zemlji. Političku sudbinu zapečatila mu je kontraverzna odluka da 1964. postavi Moise Tshombea za premijera, pa je odtad samo figurirao kao predsjednik, do drugog Mobutuovog državnog udara 1965. kad je smjenjen.[2]
Nakon tog se povukao na svoju farmu u Bomi u donjem toku rijeke Kongo gdje je živio do kraja života.[2]