Azijska bubamara

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 644688 od 2. veljača 2026. u 08:39 koju je unio Suradnik10 (razgovor | doprinosi)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Azijska bubamara, Azijska božja ovčica (božji volek, bubamara, šaka baka, šara bara,..) - Harmonia axyridis, je kukac iz porodice bubamara, (Coccinellidae).

Izvorno, vrsta potječe iz Azije i uvedena je krajem 20. stoljeća, najprije u SAD, a potom u Europu za biološku kontrolu biljnih štetnika, najviše biljne uši. [1] To je učinjeno da bi se smanjila uporaba insekticida jer se najčešće hrani biljnim ušima i u tome je značajno efikasnija od autohtonih vrsta bubamara.

Boje na azijskim bubamarama su narančaste i žute sa crnim točkama kojih može imati i do 22, ali može biti i bez točaka.[1] Podloga krilnih oklopa je većinom narančaste boje, te u nijansama žute, crvene i crne boje. Azijske bubamare su agresivne i proždrljive. Ženke godišnje polažu oko 5000 jaja, više nego obične bubamare.[2]

Problem je postao jer su invazivna vrsta. Prilagodile su se životu izvan plastenika, pa se događaju najezde u stanovima. Odrasle jedinke ispuštaju feromon koji privlači ostale jedinke. Time se uskoro formira roj. Roje se pred hibernaciju, ujesen. Azijske bubamare okupljene u roju ištu gdje će prezimiti. Stoga se njihove najezde zbivaju u rujnu, listopadu i studenom. Od domaćih se bubamara razlikuju ulaze u kuće jer ih privlače osunčane, svijetle i tople površine. [1]

Zbog svoje proždrljivosti, većeg broja potomaka, prenošenja spora parazita Microsporidia, na koje je sama imuna, nedostatka prirodnih neprijatelja desetkovane su populacije autohtonih bubamara. Ugriz, kemikalije koje ispušta mogu kod ljudi izazvati alergijske reakcije. Štete čine i u vinogradima jer se u nedostatku biljnih ušiju hrane bobicama grožđa pa njihove izlučevine mogu smanjiti kvalitetu vina. Okupljajući se u jesen u velike rojeve da bi potražile sklonište od zime ulaze ljudima u kuće što je također problem. Dakle azijska bubamara je opasna i invazivna vrsta koja se nezaustavljivo širi. Posljedice njihovog širenja na bioraznolikost, a i ljudsku ekonomiju će se tek u budućnosti jasnije vidjeti.

Preporučuje se ne ubijati ih gnječenjem jer mogu ugroziti ljudsko zdravlje, najviše astmatičara i alergičara. Azijska se bubamara brani refleksnim krvarenjem u kojem iz nožnih zglobova ispušta hemolimfu vrlo neugodnog mirisa koji odbija većinu ptica i mrava. Time se riskira izazvati hipoalergene reakcije kod osjetljive populacije ili osoba sa oslabljenim imunitetom. Moguće se iritacije oka ili astmatični napadi, doduše vrlo rijetko. Alergije koje izazivaju rezultat su izmeta i dijelova tijela koje ostavljaju za sobom.[1]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 A. Primorac: Ne dirajte ih jer su opasne . Plus portal. 29. listopada 2018. Pristupljeno 2. veljače 2026.
  2. Miodrag Palić: Azijske bubamare prave štete u poljoprivredi i izazivaju alergiju kod ljudi?. Agroklub. 28. svibnja 2020. Pristupljeno 2. veljače 2026.