Studijsko staklo

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 642368 od 25. siječanj 2026. u 08:41 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Stvorena nova stranica sa sadržajem: »{{UNESCO – nematerijalna svjetska baština |ime baštine = Znanje, tehnike i vještine ručne izrade stakla |slika = Making a Glass Horse (7251890544).jpg |godina = 2023. |regija = Europa i Sjeverna Amerika |id = 01961 |ugroženost = - |poveznica = https://ich.unesco.org/en/RL/connaissances-techniques-et-savoir-faire-du-verre-artisanal-01961 |država = {{Z+X|ČEŠ}} {{Z+X|FIN}} {{Z+X|FRA}} {{Z+X|MAĐ}} {{Z+X|NJE}} {{Z+X|ŠPA}} }} '''Studijsko sta...«.)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Znanje, tehnike i vještine ručne izrade stakla
Datoteka:UNESCO logo.svg UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
Znanje, tehnike i vještine ručne izrade stakla
Datoteka:Flag of the Czech Republic.svg Češka Datoteka:Flag of Finland.svg Finska Datoteka:Flag of France (1794–1815, 1830–1974, 2020–present).svg Francuska Datoteka:Flag of Hungary.svg Mađarska Datoteka:Flag of Germany.svg Njemačka Datoteka:Flag of Spain.svg Španjolska
Regija: Europa i Sjeverna Amerika
Godina upisa: 2023.
ID: 01961
Ugroženost: -
Poveznica: UNESCO

Studijsko staklo ili umjetničko staklo je naziv za upotrebu stakla kao umjetničkog medija za izradu skulptura i primijenjenih umjetničkih djela. Izrađeni stakleni predmeti obično nisu funkcionalni predmeti (osim možda kao vaze) poput posuđa.[1] Pojam je ograničen na staklo izrađeno kao umjetnost u malim radionicama, obično uz osobno sudjelovanje (ručni rad) umjetnika koji je dizajnirao djelo. Treba ga razlikovati od umjetnosti stakla, koja je čisti estetski likovni umjetnički izričaj od stakla i čija djela nema praktičnu namjenu (funkcionalizam).

Znanje, tehnike i vještine ručne izrade stakla su prepoznati kao nematerijalna kulturna baština i upisana je na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi 2023. godine kao zajednička nematerijalna svjetska baština Češke, Finske, Francuske, Njemačke, Mađarske i Španjolske.[2]

Povijest

Prvi staroegipatski stakleni predmeti bili su od staklene paste izrađene u glinenim kalupima, u Feniciji se u 2. stoljeću pr. Kr. razvila tehnika puhanja stakla, a u Aleksandriji u doba Ptolemejevića usavršena staklena mase (kojoj su se dodavali različiti metalni oksidi ili zlatni prah) za mozaike.

Datoteka:Emona trgovina in obrt (1)a.jpg
Rimska staklena čaša urešena millefiori tehnikom iz Aemone (današnja Ljubljana).
Datoteka:Brooklyn Glass (32606)a.jpg
Moderni staklarski studio u Brooklynu, New York.

Tijekom Rimskoga Carstva umjetnička obradba stakla dosegnula je vrlo visok domet, osobito proizvodnja reljefnoga kameo stakla i diatretum stakla (rezano staklo koje se odlikuje dekorom sličnim čipki). U Bizantu je cvala izradba staklenoga mozaika, nakita, ukrasnog i uporabnoga posuđa te liturgijskih predmeta bogato oslikanih zlatom ili emajlom u različitim bojama.[3] U srednjem vijeku u starim europskim središtima uspostavljena je proizvodnja uporabnoga stakla koje je bilo uglavnom slabe kakvoće (šumsko staklo), ali se u Francuskoj već od 9. st. proizvode prozori od obojenoga stakla (vitraj). U 12. st. središte izradbe stakla bila je Sirija, osobito Alep, Damask i Sur (raskošni primjerci mošejskih svjetiljaka urešenih natpisima iz Kurana i figurativnim kompozicijama u emajlu i zlatu). Ponovni procvat umjetničke obradbe stakla, započet u 13. st., doživio je vrhunac potkraj 15. st. u doba renesanse u venecijanskim radionicama, poglavito na otoku Muranu (staklene perle, kristal, filigransko staklo ili millefiori, reticella i sl.) Po uzoru na te radionice počele su nicati manufakture stakla isprva u Nizozemskoj, potom i u drugim područjima Europe (Austrija, Francuska, Češka). Umjetnička se obradba usavršavala novim proizvodnim postupcima i izumima prikladnima za brušenje i staklorez (engleski i češki kristal, rubinsko staklo; pod utjecajem kineskog porculana mliječno i opalno staklo). U Nizozemskoj se usavršavalo ukrašavanje dijamantnom iglom, u Češkoj se obnavljala tehnika dvostrukoga stakla (višeslojno obojeno staklo ukrašeno brušenjem). U 17. st. masivni barokni oblici (reprezentativni bilikumi različitih oblika, pokali s poklopcem) i tehnike (brušenje, graviranje, matiranje, obojeno staklo koje imitira drago kamenje) potisnuli su venecijansko staklo.[3] U 18. st. nastali su elegantniji i prozračniji rokoko uporabni i dekorativni oblici, koji su se potkraj stoljeća smirili u klasicističkoj jednostavnosti i funkcionalnosti. Pojam “umjetničko staklo” se javlja u 19. stoljeću i uspoređuje sa studijskom keramikom (dok se umjetnost stakla uspoređuje s umjetničkom keramikom).

Industrijalizacija je pojeftinila proizvodnju i uz masovno proizvedene uporabne predmete, pojedini majstori izrađivali su i raskošnije unikate u stilu bidermajera. Umjetnička obradba stakla doživjela je vrhunac u secesiji (Emil Gallé, Karl Koepping, Louis Comfort Tiffany) i art décou (René Lalique).[3] Razdoblje između dvaju svjetskih ratova bilo je obilježeno sve širom uporabom stakla, a znatnu ulogu u tome imale su industrijske škole i škole za primijenjenu umjetnost (Bauhaus) te međunarodne izložbe primijenjene umjetnosti. Pojam “studijsko staklo” uglavnom koristi za radove izrađene u razdoblju koje počinje 1960-ih s velikim oživljavanjem interesa za umjetničku izradu stakla.[4] Tada, kao reakcija na stereotipnu proizvodnju stakla, počeli su nicati mali umjetnički atelijeri za unikatnu proizvodnju stakla, osobito u baltičkim zemljama i SAD-u, a velik je broj arhitekata oblikovao jednostavne uporabne i ukrasne predmete od stakla (npr. finski arhitekt Alvar Aalto).

Primjeri studijskog stakla iz 20. stoljeća:

Tehnike i vrste

Datoteka:Glass bubble.jpg
Staklar lulom upuhuje zrak u topljeno staklo stvarajući šupljinu unutra.
Datoteka:Joska Bodenmais Glasparadies Kunstglasbläser Apparateglasbläser.jpg
Obrada plamenom u staklani Joska Kristall, Bodenmais, Njemačka.

Moderni staklarski studiji koriste širok raspon tehnika u izradi staklenih umjetničkih djela, uključujući:

  • Staklena pasta - nesumnjivo najstarija tehnika izrade stakla izrade lijevanjem stakla u kalup od vatrostalnog materijala. Nakon pečenja u fazama kako bi se spriječilo pucanje, slijedi hlađenje i kalup se pažljivo uništava kemijskim ili mehaničkim sredstvima kako bi se oslobodio komad čiji su oblik i boje savršeno kontrolirani.
  • Vitraj - nakon što je staklo izrezano u oblik, nanosi se boja koja sadrži mljeveno staklo, tako da se pri pečenju boja stapa s površinom stakla. Nakon ovog postupka, dijelovi stakla se spajaju i drže na mjestu olovnim trakama koje se zatim leme na spojevima.
  • Puhanje stakla - jedna od najčešće korištenih tehnika koja se može koristiti za stvaranje mnoštva oblika uz pomoć lula za puhanje i alata za oblikovanje i može uključiti boju kroz širok raspon tehnika.
  • Obrada plamenom - tehnika kojom umjetnik manipulira staklo pomoću baklje - umjesto puhaljke ili cijevi za puhanje - u manjem opsegu. Nakon što je u rastaljenom stanju, staklo se oblikuje otvorenim plamenom, alatima i pokretima ruku.
  • Lijevanje stakla ili staklo oblikovano u peći obično se naziva toplim staklom i može biti izrađeno od jednog komada stakla koji se sliježe u ili preko kalupa ili od različitih boja i staklenih ploča koje se spajaju.
  • Hladna obrada stakla uključuju pjeskarenje, rezanje, piljenje, dlijeto, lijepljenje i lijepljenje.
  • Spajanje stakla ili tehnika bakrene folije sastoji se od omatanja izrezanih dijelova stakla samoljepljivom trakom koja je izrađena od tanke bakrene folije.

Kulturna baština

Tradicionalno staklarenje karakterizira visoka razina tehničke vještine i snažan timski duh, jer svatko mora poštovati rad koji su prethodno obavili drugi staklari. Većina staklara radi u malim i srednjim staklanama ili radionicama, i svaki razvija vlastiti stil, čak i kada proizvodi identične komade.[2] Proizvodnja u tradicionalnim staklanama temelji se na podjeli rada, pri čemu staklari tradicionalno rade u timovima prema svojim individualnim specijalnostima. Individualni rad je također uobičajen, posebno za tehnike hladne obrade i izradu nakita. Znanja i vještine vezane uz tradicionalno staklarenje prenose se neformalno unutar obitelji ili kroz naukovanje u staklanama, ili formalno u strukovnim školama, srednjim školama i visokoškolskim ustanovama. Ova stoljetna praksa obrtničkog staklarstva razvila je specifičan vokabular, svečanu kulturu i vjerske funkcije koje i danas imaju veliko kulturno i društveno značenje, te potiču snažan osjećaj pripadnosti, poštovanja i solidarnosti među praktičarima.[2]

Izvori

  1. ↑ Harold Osborne (ur.), The Oxford Companion to the Decorative Arts, OUP, 1975., str. 409.-411. ISBN 0198661134
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 Znanje, tehnike i vještinu ručne izrade stakla UNESCO-ovim službenim stranicama (eng.) Preuzeto 22. siječnja 2026.
  3. ↑ 3,0 3,1 3,2 Povijesni pregled umjetničke obradbe stakla, staklo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 22. siječnja 2026.
  4. ↑ "Corning Museum of Glass", arhivirano iz izvornika 12. siječnja 2008. (eng.) Pristupljeno 22. siječnja 2026.
HE
Dio sadržaja ove stranice preuzet je iz mrežnog izdanja Hrvatske enciklopedije i nije slobodan za daljnju upotrebu pod uvjetima Wikipedijine licencije o sadržaju. Uvjete upotrebe uz pojašnjenje dano hrvatskoj Wikipediji pogledajte na stranici Leksikografskog zavoda

Vanjske poveznice

  • Staklo Hrvatska tehnička enciklopedija, portal hrvatske tehničke baštine. LZMK
v •  • u
Nematerijalna svjetska baština u Francuskoj (30)
Datoteka:UNESCO-ICH-blue.svgNematerijalna kulturna baština
s potrebom za hitnom zaštitom (1)
Cantu in paghjella sekularno i liturgijsko pjevanje s Korzike (2009.)
Francuska zastava
Reprezentativni popis (26)
Alençonska čipka, vještina pravljenja (2010.) • Alpinizam1) (2019.) • Aubussonska tapiserija (2009.) • Baguette, tradicionalne vještine i kultura (2022.) • Compagnonnage, mreža za prenošenje znanja i identiteta (2010.) • Equitation, francuska škola jahanja (2011.) • Fest-noz, festivalno okupljanje zajedničkih tradicionalnih plesova Bretanje (2012.) • Festivali vatre ljetnog suncostaja na Pirenejima2) (2015.) • Karneval u Granvilleu (2016.) • Francuski gastronomski objed (2010.) • Francuska tradicija crtanja krovišta (2009.) • Glazbeno umijeće svirača lovačkog roga3) (2020.) • Gwoka4) (2014.) • Maloya4) (2009.) • Medvjeđe svečanosti u Pirinejima5) (2022.) • Parfumerija u Grasseu (2018.) • Procesija divova i zmajeva6) (2008.) • Procesije kostiju Limousina (2013.) • Ručna izrada stakla7) (2023.) • Sokolarstvo8) (2021.) • Suhozid9) (2024.) • Transhumanca, sezonsko seljenje stoke10) (2023.) • Umjetnost staklenih perli11) (2020.) • Urarske obrtničke i umjetničke vještine12) (2020.) • Vještine pariških krovopokrivača cinkom i ornamentalista (2024.) • Živa kultura lunaparkova6) (2024.)
Registar najboljih praksi
očuvanja (3)
Graditeljske radionice gotičkih katadrala13) (2020.) • Yole ronde s Martinika, od konstrukcije do plovidbenih praksi4) (2020.) • Pljočkanje14) (2022.)

1) Zajednička svjetska baština Italije, Francuske i Švicarske; 2) Zajednička baština Francuske i Španjolske; 3) Zajednička svjetska baština više zemalja (Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg); 4) Nematerijalna svjetska baština francuskih prekomorskih posjeda; 5) Zajednička baština Francuske i Andore; 6) Zajednička baština Belgije i Francuske; 7) Zajednička svjetska baština više zemalja (Češka, Finska, Francuska, Njemačka, Mađarska i Španjolska); 8) Zajednička baština više zemalja (Austrija, Belgija, Češka, Francuska, Hrvatska, Južna Koreja, Katar, Mađarska, Maroko, Mongolija, Saudijska Arabija, Sirija, Španjolska i Ujedinjeni Arapski Emirati); 9) Nematerijalna svjetska baština više zemalja (Andora, Austrija, Belgija, Cipar, Francuska, Grčka, Hrvatska, Irska, Italija, Luksemburg, Slovenija, Španjolska i Švicarska); 10) Zajednička svjetska baština više zemalja (Albanija, Andora, Austrija, Hrvatska, Francuska, Grčka, Italija, Luksemburg, Rumunjska i Španjolska); 11) Zajednička svjetska baština Italije i Francuske; 12) Zajednička baština Francuske i Švicarske; 13) Zajednička svjetska baština više zemalja (Austrija, Francuska, Italija, Norveška i Njemačka); 14) Zajednička baština više zemalja (Belgija, Cipar, Francuska, Hrvatska i Italija);

v •  • u
Nematerijalna svjetska baština u Njemačkoj (10)
Datoteka:UNESCO-ICH-blue.svgReprezentativni popis (9)
Moderni ples (2022.) • Modrotisak (2018.) • Orgulje, proizvodnja i glazba (2017.) • Primaljstvo1) (2023.) • Rafting drvetom2) (2022.) • Ručna izrada stakla3) (2023.) • Sokolarstvo4) (2021.) • Tradicionalno navodnjavanje5) (2023.) • Zadrugarstvo, ideja i praksa organizacije zajedničkih interesa (2016.)
Njemačka zastava
Registar najboljih praksi
očuvanja (1)
Katedralne radionice ili Bauhütten6) (2020.)

1) Zajednička svjetska baština više zemalja (Kolumbija, Cipar, Njemačka, Kirgistan, Luksemburg, Nigerija, Slovenija i Togo); 2) Zajednička svjetska baština više zemalja (Austrija, Češka, Njemačka, Latvija, Poljska, Španjolska); 3) Zajednička svjetska baština više zemalja (Češka, Finska, Francuska, Njemačka, Mađarska i Španjolska); 4) Zajednička baština više zemalja (Austrija, Belgija, Češka, Francuska, Hrvatska, Južna Koreja, Katar, Mađarska, Maroko, Mongolija, Saudijska Arabija, Sirija, Španjolska i Ujedinjeni Arapski Emirati); 5) Zajednička svjetska baština više zemalja (Austrija, Belgija, Njemačka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Švicarska); 6) Zajednička svjetska baština više zemalja (Austrija, Francuska, Norveška, Njemačka i Švicarska);

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Studijsko_staklo&oldid=642368"