Franjo Linardović (Linardić), hrvatski graditelj iz 19. stoljeća, rodom iz Splita. [1]
Obnašao je dužnost nadcestara u Dalmaciji u Habsburškoj Monarhiji. Zatekao se je kod valijata 1862. na zamolbu turske vlade. Prvo je došao privremeno da bi uredio brzojavnu liniju između Metkovića, Mostara i Sarajeva. Naposljetku je ostao kod bosanskog valije kao glavni inženjer, jer u osmanskoj BiH je bila oskudica kvalitetna tehničkog osoblja za cestogradnju.[2]
U Sarajevu je bio gradski inženjer (mjernik). Ondje je s F. Moiseom podigao prve građevine koje su imale osobine suvremenih europskih građevina zapadne provenijencije. To su bile vojna bolnica 1866., vezirski konak (1867. – 1869.). 1875. je izvodio sanacijske radove na temeljima mosta u Višegradu. Linardoviću i Moiseu se pripisuje još jedna projekt, kojim su obogatili su tradicijsku stambenu arhitekturu u Sarajevu. Projekt je napravljen za obitelj Despić. Spojili su suvremenim pročeljem tri starije zgrade, Despića kuća iz 1882., na uglu Obale Kulina bana i Despićeve ulice. Građevina je od 1960-ih u sklopu sarajevskoga Gradskog muzeja.[1] Linardović je poslije u BiH doveo brata Antuna, a iza njih su u BiH došli inženjeri iz Dalmacije Slavo i Moise, Przezevski iz Poljske i Englez Haddan. S njima je krenula cestogradnja u BiH, koja je dotad bila vrlo loše cestovne infrastrukture, jer su do dolaska Linardovića i ostlaih imali samo jednu cestu od Metkovića preko Domanovića do Mostara i jednu žalosnog stanja od Sarajeva do Broda. [2]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Ana Šeparović: LINARDIĆ, Franjo. Hrvatski biografski leksikon (1983–2025), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 11.12.2025. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/linardic-franjo>.
- ↑ 2,0 2,1 Martin Đurđević: Memoari s Balkana . Montenegrina - digitalna biblioteka crnogorske kulture i nasljedja. Pristupljeno 11. prosinca 2025.