Za druga značenja, pogledajte Brgulje (razdvojba).Brgulja (brguja, krsna slava, krsno ime, krsnica, slava, ali i fjera, fešta, patron) je zajednička svetkovina župe, sela ili obitelji koji slave određenoga svetca, svoga nebeskoga zaštitnika. U Hrvata je raširenost brgulje među selima bila znatno veća. Vremenski je padalo na blagdan svetca zaštitnika, kojemu je posvećena župna crkva. Ima slučaja gdje su pojedini zaseoci u selu slavili (i) blagdan svetca patrona crkve ili kapele iz njihova zaseoka. Postoje iznimke, pa su za brgulju uzeli drugog svetca od svetca kojem je posvećena župna crkva. Danas je sačuvan na istoku Imotske krajine, u Poljicima (Seoca) i dr. ali je gotovo zaboravljen. U Hrvata se običaj sačuvao u dolini Neretve, stolačkom kraju, Konavlima i Boki kotorskoj.[1][2]
Običaj se izmijenio u odnosu na prošlost. Na blagdan se pozivalo gosti i iz drugih sela i to oni kod kojih su oni bili pozvani na njihovu brgulju. Od svakog jela se nešto na dar slalo starijoj čeljadi od prijatelja uzvanika koji nisu mogli doći na brgulju. U BiH krsno ime spominje se 1466. godine.[1][2]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Marko Dragić: Brgulja – slava nebeskih zaštitnika u hrvatskoj tradiciji . Ethnologica Dalmatica, Vol. 30 br. 1, 2023., sažetak
- ↑ 2,0 2,1 Marko Dragić: Brgulja, plemenska slava u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. // Mediteran kao identitetska odrednica. Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa / Tomelić Ćurlin, Marijana; Brešan Ančić, Tanja (ur.). Split: Filozofski fakultet u Splitu, 2024., sažetak. CroRIS.