Toggle menu
243,5 tis.
110
18
642,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Alkar (Šimunović)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 634479 od 6. prosinac 2025. u 17:22 koju je unio Suradnik10 (razgovor | doprinosi) (preuzeto s hr.wikipedije)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Alkari na mimohodu za 60. obljetnicu vladanja cara Franje Josipa I. u Beču 1908.

Alkar je pripovijetka hrvatskog književnika Dinka Šimunovića (1873. - 1933.) objavljena u časopisu „Savremenik” 1908. godine u nastavcima.

Radnja i likovi

Pripovjedni tekst smješten je u 19. stoljeće u Dalmatinskoj zagori, konkretno u selu Begluku i gradu Sinju. Središnja tema obrađuje složene ljubavne odnose između oca Rašice, sina Salka i djevojke Marte.

Radnja se odvija oko pripreme za tradicionalnu Sinjsku alku, gdje se sukob između oca i sina produbljuje jer obojica žele istu ženu. Marta na kraju bira Rašicu zbog njegove snage i autoriteta, što dovodi do Salkovog emocionalnog sloma i bijega iz sela. Pripovijetka istražuje teme ljubavi, tradicije i sukoba između generacija, prikazujući kako društvene norme mogu utjecati na osobne sudbine. Pripovijetka kulminira Salkovim povratkom kao čudnog alkara na mršavom, crnom konju, odjevenog u otrcanu odoru. Ovaj povratak simbolizira transformaciju u mitskog lutalicu koji je osvojio alku ali izgubio sve ostalo.

  • Salko je prikazan kao mladić djetinjeg lica s obilnom i plavušastom kosom, a bez brkova, sa sjajnim velikim očima i dugim trepavicama. Autor ga svjesno feminizira, čineći ga nalik na prkosnu djevojku, što narušava tradicionalnu mušku paradigmu zajednice.[1]
  • Rašica utjelovljuje ideal tradicionalnog junaka - harambaše i ratnika koji je svoje bogatstvo stekao u ratu protiv Turaka. Predstavlja autoritet i tradicijske vrijednosti zajednice kao otac obitelji i vođa zajednice.[2]
  • Marta, najljepša djevojka u Begluku, dolazi iz siromašne obitelji. Njena majka Stana, nekad lijepa, nakon crnih ospica postala je stigmatizirana kao vještica.

Simbolika alke

Tradicionalna Sinjska alka funkcionira kao test muškosti i društvenog statusa. U kontekstu priče predstavlja simbol borbe između tradicionalnih vrijednosti i individualnih osjećaja.

Kroz opis alke Šimunović dokumentira kulturnu praksu koja nije samo povijesna tradicija i narodni običaj, već nešto puno dublje za Zagorane.

Društveno-povijesni kontekst

Djelo je smješteno u razdoblje austro-ugarske vlasti nad Dalmacijom, kada je Dalmatinska zagora bila ruralno područje obilježeno siromaštvom. Epidemije poput crnih ospica redovito su pustošile krajeve - upravo bolest u priči služi kao okidač tragedije.[3]

Postoje jasna ideološka načela koja privilegiraju muškost povezanu s djelatnim, junačkim i ratničkim statusom. Salkova androgina ljepota dovodi u pitanje tradicionalne rodne uloge, čineći ga marginalnim u zajednici koja cijeni ratničke vrline.

Izvori