Josip Erceg

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 627879 od 2. studeni 2025. u 01:43 koju je unio Suradnik10 (razgovor | doprinosi)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Josip Erceg (Vrgorac, 1936.Split, 25. studenoga 2022.), hrvatski admiral. Dio skupine od petorice aktivnih generala i admirala koji su napustili JNA i priključili se obrani Hrvatske.

Životopis[uredi]

Rodio se je u Vrgorcu. U Rijeci 1954. završava Srednju brodograđevnu školu, a Vojno-pomorsku akademiju 1957., završetkom koje ulazi u JRM. Raspoređen je na brodove JRM na kojima je obnašao dužnost od zapovjednika broda do načelnika Stožera flote i v. d. komandanta flote JRM. God 1986. imenovan je kontraadmiralom JRM. Sredinom osamdesetih god. 20. st. imenovan je načelnikom Centra visokih vojnih škola JRM u Splitu (Mornaričkog školskog centra «Maršal Tito»), načelnik KŠA RM, načelnik Odjeljenja za ONP. U lipnju 1990. premješten na dužnost zamjenika odnosno načelnika načelnika štaba (stožera) Komande (Zapovjedništva) VPO u Splitu. S te je dužnosti smijenjen 21. lipnja 1991. nakon demonstracija ispred zapovjedništva Vojnopomorske oblasti u Splitu 6. svibnja te godine, kad je poginuo vojnik JNA, Makedonac Saško Gešovski, a ranjen njegov kolega Toni Najev. Vrh JNA je tražio do Ercega neka zapovijedi pucanje na prosvjednike ispred zgrade VPO-a, što je Erceg odbio. Smijenjen je i prebačen je na nižu činovničku dužnost u Upravu JRM-a u Beogradu.

Dana 12. rujna 1991. napušta JNA te preko Mađarske i Slovenije dolazi u Hrvatsku, stavljajući se na raspolaganje Hrvatskoj vojsci. Dana 12. listopada 1991. imenovan je zapovjednikom Operativne grupe Istra u Puli gdje je vodio organizaciju i pripremu HV-a i pregovore s JNA. Koordinirao pregovore oko napuštanja garnizona Pula od strane JNA. Potkraj ožujka 1992. stavljen je raspolaganje HV-u i preveden u pričuvu u činu kontraadmirala Hrvatske ratne mornarice.

Preminuo je u Splitu, 21. studenoga 2022. Pokopan je četiri dana kasnije na splitskom Lovrincu.

Izvori[uredi]