Wladimir Kossjanenko, Vladimir Kossjanenko (Alma-Ata, 1968.), austrijsko-hrvatski violist i dirigent i glazbeni pedagog. [1]
Životopis
Rodio se je u kazačkom gradu Alma-Aty. Sa sedam godina pošao je u Posebnu glazbenu školu “Kuljaš Bayseitova” za nadarenu djecu, na kojoj je maturirao. Otišao je u Petrograd studirati na Državnom konzervatoriju Nikolaj Rimski – Korsakov u klasi prof. Stopičeva te u dirigentskoj klasi prof. Musina. Dok je studirao, vio je solo-violist i asistent dirigenta Ansambla Lenjingradskih solista. Uslijedio je raspad SSSR-a i 1991. ga je Claudio Abbado ga je pozvao kao član orkestra Gustav Mahler u Beč. Kossjanenko je nastavio studirati u Beču, na MDW u kod prof. Ochsenhofera i prof. Kakuske, na kojem je magistrirao. Usavršavao se je se na master classama Isaaca Sterna, Norberta Brainina (Amadeus Quartet), Waltera Levina (LaSalle Quartet), Güntera Pichlera (Alban Berg Quartet), Milana Škampe (Smetana Quartet), Joela Krossnicka (Julliard Quartet) te kod profesora Michaela Kugela na Kraljevskom konzervatoriju u Gentu/Belgija. [1]
Bio je stalnim supstituentom u Bečkoj filharmoniji, Bečkoj državnoj operi i na Solnogradskom festivalu. Dirigirali su mu poznati dirigenti kao što su: Claudio Abbado, Pierre Boulez, John Elliot Gardinger, Carlo Maria Giulini, Lorin Maazel, Riccardo Muti, Simon Rattle, George Solti i dr. Nakon toga uslijedio je angažman u Štajerskom Gradcu (Grazu) na mjestu prvog solo-violista. Novo odredište bio je slavni bečki gudački kvartet Hugo Wolf u kojem je ostao cijelo desetljeće. [1]
Svirao je diljem svijeta na više od 500 solističkih i komornih koncerata u najznačajnim svjetskim koncertnim dvoranama. [1]
Snimao je za radijske kuće iz Austrije (ORF), Engleske (BBC), Francuske (Radio France Paris), Njemačke (Deutschland Radio Berlin, Süd-West-Funk Baden-Baden), Švicarske (Radio Suisse Romand), SAD (Minnesota Public Radio) te televizijske kuće iz Austrije (ORF), Hrvatske (HRT), Irske (TV Irland), Japana (NHK), Južne Koreje (KBS) i Njemačke (Unitel Classic Berlin).[1]
Dirigirao sastavima u Austriji, Njemačkoj i Hrvatskoj. Solistički nastupao s Bavarskom komornom filharmonijom, Bečkim akademskim orkestrom, Capella Luterana Beč, Jerusalem Festival Orchestra, Polskom filharmonijom Arthura Rubinsteina, Splitskim komornim orkestrom, Zadarskim komornim orkestrom i Zagrebačkim solistima.[1]
Od 2008. je u Hrvatskoj gdje je na splitskoj Umjetničkoj akademiji izvanredni profesor za violu i komornu glazbu. 2009. započeo je stalnu suradnju sa Zagrebačkim solistima. 2011. osnovao je na na splitskoj Umjetničkoj akademiji studentski gudački orkestar. 2012. je s Vesnom Podrug pokrenuo festival u Splitu, Dani Johanna Sebastiana Bacha u Splitu te osnovao komorni orkestar Splitske virtuoze u kojima je umjetnički ravnatelj, dirigent i solist. [1]
Diskografija
Nosače zvuka snimio je pod etiketama diskografskih kuća Atlantis Arta, Cam Jazza, Extraplatte i Gramole na kojima je izvodio skupa s Vesnom Podrug, Yuliyom Gorenman, Igorom Malinovskim, Xavier Phillipsom, Jean-Guihen Queyrasom, Johnom Taylorom, Kennijem Wheelerom i kvaretom Hugo Wolf izvodeći djela Bacha, Beethovena, Brahmsa, Debussija, Dvořaka, Haydna, Hindemitha, Ligetija, Ravela, Schuberta, Šoštakoviča, Waxmann-Kugela i Kennija Wheelera. Svirao je svjetske praizvedbe djela Srećka Bradića, Zbigniewa Bargielskoga, Friedricha Cerhe, Dirka D’Asea, Ernsta Leitnera, Johannesa Maria Stauda, Ericha Urbannera, Kenny Wheelera, Otto Zykana i inih suvremenih skladatelja. Sa Gudačkim orkestrom splitske Umjetničke akademije snimio je nosač zvuka. [1]
Nagrade i priznanja
Ističu se:[1]
- 1997.: Union Fund and Management Prize na međunarodnom natjecanju Lionel Tertis u Engleskoj, na otoku Manu
- 1997.: posebna nagrada i medalja fonda Perrenouda (Neuchatel, Švicarska).
- 1999.: Europska nagradu za komornu glazbu u Parizu
- 2003.: nagrada Pasticcio Austrijskog radija u Beču