Toggle menu
243,8 tis.
110
18
641,7 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Suhoj Su-30MKI

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 612636 od 22. lipanj 2025. u 10:52 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Zamjena teksta - '<!--'''Su(.*)'''-->' u '')
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Su-30MKI
Indijski Su-30MKI
Opći podaci
Tip Lovac/višenamjenski
Proizvođač Suhoj
Probni let 1. srpnja 1997.
Status U aktivnoj službi
Prvotni korisnik Indija
Portal: Zrakoplovstvo

Suhoj Su-30MKI (NATO-v naziv: "Flanker-H") je višenamjenski lovački zrakoplov dizajniran u kooperaciji Suhoja i indijskog Hindustan Aeronautics Limiteda na osnovu Suhoja Su-30.

Razvoj

Su-30MKI je baziran na Suhoju Su-30MK, ali s velikim poboljšanima, kao što je unaprijeđena elektronika (poboljšani radar) s velikim udjelom ne-ruske opreme, kanarde i motore s pomičnim ispuhom. Osim opreme, može biti opremljen i najmodernijim ruskim lovačkim naoružanjem.
Tijekom potpisivanja ugovora bilo je dosta komplikacija, pogotovo zbog činjenice da Su-30MKI na početku nije imao fiksnu opremu, već se 40 naručenih zrakoplova isporučivalo u blokovim s različitom opremom. Na kraju su svi raniji zrakoplovi dovedeni na zajednički standard. Prvi blok je dostavljen do 1997. a činio je osam Su-30K-ova koji su u osnovi bili slični ruskim Su-30. Dostavljeni su u Antonovima An-124; rastavljeni i dva po jednom letu. Prvi zrakoplov je u indijsku službu formalno ušao 11. srpnja 1997.

Dizajn

Dok su dostave navedenih zrakoplova Indiji bile u tijeku, Suhoj je sastavljao prvi prototip Su-30MKI-ja koji je nastao modifikacijom Su-30. Prvi let je obavio 1. srpnja 1997., a u principu se radilo o demonstratoru trupa koji imao: kanarde, nove motore AL-31FP koji imaju mogućnost od 142,2 kN potiska, a ispusi motora su se mogli pomicati +/- 15° iz horizontalnog položaja.

Repne površine i pokretni ispuh

Izvorni Su-27 je bio iznimno okretan zrakoplov, no ugradnja ovih unapređenja je Su-30MKI odvela na potpuno višu razinu. Testni pilot Vjačeslav Jurjevič Averjanov je letio s prototipom na zračnom sajmu u Bangaloru u prosincu 1998. te tako privukao pozornost svojim manevrima i sposobnostima, no zrakoplov je izgubljen u nesreći u lipnju 1999. na Pariškom zračnom mitingu. I Averjanov i njegov kopilot Vladimir Šendrik su se uspješno katapultirali dok je zrakoplov pao na tlo i bio potpuno uništen.
Nesreća nije zaustavila projekt te je uskoro napravljen drugi prototip Su-30MKI-ja koji je prvi put poletio 23. ožujka 1998.; kao i prvi napravljen je modifikacijom Suhoja Su-30. Već u kolovozu 1999. Averjanov je izveo let s njim na moskovskom zrakoplovnom sajmu MAKS.

Potpuno sigurna konfiguracija elektronike je dogovorena u ožujku 1998. a uključivala je između ostalog: ruski izrađen sustav upravljanja vatrom, novi multimodalni radar N011M "Bars" iz Znanstveno-istraživačkog instituta V. V. Tihomirova (rus. Научно-исследовательский институт приборостроения имени В. В. Тихомирова, transkripcija - Naučno-isljedovateljski institut priborostrojenja imeni V. V. Tihomirova) koji ima domet 150 km i može pratiti 15 meta odjednom, francuski kokpitski zaslon koji je razvio Sextant Avionique, centralni procesorski sustav koje razvio indijski DRDO i sustav izraelskih protumjeri koje se sastavljene oko sustava za ometanje Elta EL/M-8222. Ostatak elektronike je bio ruski.

Kako Indija nije htjela nastaviti isporuku u blokovima, već sve inačice MKI-ja odjednom dobiti odmah nakon zrakoplova Su-30K, a to nije bilo moguće jer tada zrakoplovi još nisu bili spremni, Indijci su kupili dodatnih deset Su-30K-ova. Zrakoplovi su isporučeni 1999. i nisu se previše razlikovali od prvih osam.
Prvi predserijski Su-30MKI je prvi put poletio 26. studenog 2000. nakon čega su došla još tri i svi su korišteni za testove i procjene. Prvi serijski zrakoplov je poletio pred kraj 2001. i prvi blok od deset zrakoplova je Antonovom An-124 dostavljen Indiji u ljeto 2002. 28. prosinca 2000. Rusija i Indija su potpisale ugovor kojim se Hindustan Aircraft LTD-u daje licenca za proizvodnju 140 zrakoplova. Prvi zrakoplovi će biti sastavljeni iz ruskih dopremljenih dijelova, dok se za ostatak predviđa da će u cijelosti biti izrađeni u Indiji.

Tehničke karakteristike (Suhoj Su-30MKI)

Izvori podataka: KNAAPO[1] i Suhoj [2]

Osnovne karakteristike

  • posada: 2
  • dužina: 21,935 m
  • raspon krila: 14,7 m
  • površina krila: 62 m2
  • visina: 6,36 m

Letne karakteristike

  • najveća brzina: 2.490 km/h
  • dolet: 5.000 km
  • brzina penjanja: 300 m/s
  • najveća visina leta: 17.300 m
  • specifično opterećenje krila: 401 kg/m
  • motor: 2 x AL-31FP

Poveznice

U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Sukhoi Su-30MKI
U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Sukhoi Su-30MKI

Vidi još

Izvori