Ligejsko more
.jpg)
Ligejsko more (Ligeia Mare)[1] je jezero u sjevernoj polarnoj regiji Titana, Saturnovog najvećeg mjeseca. To je drugo najveće tekuće tijelo na Titanovoj površini, nakon Krakenovog mora.[2] Veći od jezera Superior na Zemlji i tek malo manji od Jadrana, većinom je sastavljen od tekućeg metana, s nepoznatim, ali manjim sastojcima otopljenog dušika i etana, kao i drugim organskim spojevima.[3][4][5] Smješteno je na 78° S, 249° W, a u potpunosti ga je snimila svemirska letjelica Cassini. Ima površinu od oko 126 000 km2 i obala dugu 2000 km u dužinu. Jezero je možda hidrološki povezano s većim Krakenovim morem.[6] Njezin imenjak je Ligeja, jedna od sirena u grčkoj mitologiji.
Opis
Ligejsko more ima dva prevladavajuća tipa obale, "nazubljena" i "glatka".[7] Prvu obalu karakterizira vlažni, erodirani teren, a drugu niži, uglađeniji topografski prikaz i prisutnost brojnijih i dužih kanala. Na istočnoj i južnoj strani jezera dominira nazubljeni teren; glatki teren se nalazi na zapadu i sjeveru. Obala ima brojne uvale koje izgledaju kao da su potopljena riječna ušća (rijas), a za razliku od jezera Ontario ne postoje vidljivi podzemni nanosi delte, što je mogući dokaz nedavnog porasta razine mora. Na sjeveroistočnom i sjeverozapadnom dijelu jezera, uz otprilike četvrtinu ukupne obalne crte, postoje opsežna područja gdje je dubina manja od 5 m, dovoljno plitka da bi se radarski valovi mogli probiti do dna. Cassinijeva radarska mjerenja iz 2013. godine pokazuju da su dijelovi jezera duboki 170 m što znači da tekućina mora biti vrlo čist metan budući da je radarski signal mogao proći pravo kroz nju.[8] Površina jezera se pojavljuje kao vrlo glatka na radarskim snimcima; ravna je unutar nekoliko milimetara, što sugerira vrlo lagane površinske vjetrove.[3]
Prosječna dubina je otprilike 50 m, dok je najveća dubina vjerojatno > 200 m. Ukupni obujam je vjerojatno > 7000 km3.[5]
Hidrologija
Razlozi skoro čistog metanskog sastava Ligeia Mare još uvijek nisu u potpunosti jasni. Dok studije nisu pokazale drugačije, pretpostavljalo se da će etan biti glavni sastojak Titanskih mora, jer se on stvara u gornjoj atmosferi Titana sljedećom reakcijom:
- 2 CH4 → H2 + C2H6
Manjak etana otvoreno je pitanje koje čeka daljnju istragu. Teorije uključuju to su migriranje u podmorsku koru ili možda u Kraken Mare, čiji sastav do sada nije još uvijek dobro proučen. U potonjem slučaju tekući ugljikovodik siromašan etanom bio bi ekvivalent kopnenoj slatkoj vodi (titanske oborine su uglavnom metan).[5]
Pored etana, Titanova atmosfera proizvodi širok spektar složenijih fotokemijskih proizvoda, poput nitrila i benzena. Smatra se da se oni talože i ulijevaju u Titanova mora. Radarski podaci govore da je morsko dno Ligejskog mora vjerojatno pokriveno debelim slojem ovih organskih spojeva.[9][10]
Očitavanje temperature s obale Ligejskog mora sugerira da je porozno i visoko zasićeno ugljikovodicima. Obale Ligejskog mora i drugih sjevernih polarnih jezera i mora bile su stabilne tijekom Cassinijevog promatranja, nasuprot južnom polarnom Ontario Lacusu, gdje je došlo do značajnog povlačenja obale.[11] Međutim, promatrane su prolazne pojave, uključujući značajku od 260 četvornih kilometara koju su Cassinijevi znanstvenici nazvali "Čarobni otok". Područje "Čarobnog otoka" pojavilo se tek 2014. godine i mogu biti valovi, mjehurići ili podzemni led koji se uzdiže na površinu dok se jezero zagrijava tijekom proljeća ili je to mogući muljevit materijal suspendiran u tekućem ugljikovodičnom moru.[12]
Predložene misije
Titan Mare Explorer (TiME) je sletač koji je predložen 2009. godine da se pljusne i onda pliva po jezeru.[13] Odabran je za studiju dizajna Phase-A 2011. godine kao kandidat za 12. priliku NASA-inog programa Discovery, ali nije odabrana za let.[14]
Titan Lake In-situ Sampling Propelled Explorer (TALISE) bila je idejna studija dizajna za španjolsku misiju sletača koji je predviđen da se spusti i plovi na Ligejskom moru.[15]
U 2015. godini, NASA-in inovativni napredni koncepti (NIAC) dodijelio je fazu II [16] dizajnerskoj studiji podmornice za istraživanje mora Titana.[17]
Izvori
- ↑ New Century Cyclopedia of Names
- ↑ • Parametar
accessdatenije dopušten u klasiweb - ↑ 3,0 3,1 • Parametar
accessdatenije dopušten u klasiweb - ↑ Cassini Explores a Methane Sea on Titan. Jet Propulsion Laboratory News 0. 26. travnja 2016.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 • Nepoznat parametar:
issue
• Parametartypenije dopušten u klasijournal
• Parametardatenije dopušten u klasijournal
• Parametarurlnije dopušten u klasijournal - ↑ [1]
- ↑ Stofan, E. R.; Lunine, J. I.; Lorenz, R. D.; Kirk, R. L.; Aharonson, O.; Hayes, A. G.; Lucas, A.; Turtle, E. P. et al. "Shorelines of Ligeia Mare, Titan - 43rd Lunar and Planetary Science Conference". http://www.lpi.usra.edu/meetings/lpsc2012/pdf/1556.pdf
- ↑ • Nepoznat parametar:
issue
• Parametartypenije dopušten u klasijournal - ↑ • Parametar
accessdatenije dopušten u klasiweb - ↑ • Parametar
accessdatenije dopušten u klasiweb - ↑ • Nepoznat parametar:
issue
• Parametartypenije dopušten u klasijournal
• Parametardatenije dopušten u klasijournal - ↑ • Parametar
accessdatenije dopušten u klasiweb - ↑ • Parametar
accessdatenije dopušten u klasiweb. Also available as Stofan, E., Titan Mare Explorer (TiME): First Exploration of an Extraterrestrial Sea. Retrieved 13 June 2017.
- ↑ Let's go sailing on lakes of Titan! (November 1, 2009)
- ↑ • Parametar
accessdatenije dopušten u klasiweb - ↑ Titan Submarine: Exploring the Depths of Kraken. May 30, 2014 0.
- ↑ NASA Funds Titan Submarine, Other Far-Out Space Exploration Ideas.