Industrijski zemljopis
Industrijski zemljopis dio je ekonomskog zemljopisa koji proučava industrijski razvoj s prostornog aspekta, a pritom se posebno fokusira na lokaciju i distribuciju sirovina i proizvoda u geoprostoru. Industrijski zemljopis ponekad se naziva zemljopisom sekundarnih djelatnosti, a u središtu interesa je sam pojam industrijske revolucije, njena vremenska i zemljopisna dimenzija, etape industrijskog razvoja, te društveno-zemljopisni procesi koji su potaknuli industrijski razvoj. Radi lakšeg pregleda industrijske razvijenosti određenih dijelova Zemlje, industrijski zemljopis dijeli svijet na nekoliko glavnih industrijskih regija promatrajući u svakoj od njih prostornu dimenziju industrijalizacije.
Industrijski zemljopis ima posebnu važnost u ekonomskom zemljopisu jer proučava industriju koja se smatra bazom na kojoj počivaju sve regionalne ekonomije. Objašnjenja industrijskih obrazaca mogu se temeljiti na lokacijskoj teoriji i na modelima troškova kao predominantnog lokacijskog faktora. Ostali pristupi unutar ovog područja bave se prirodom donošenja odluka i razumijevanjem promjena; gdje se i zašto neke regije razvijaju dok druga područja poput gradova u unutrašnjosti i zabačenih područja zaostaju u razvoju. Odgovorom na ovakva pitanja mogu se razraditi strategije radi pomaganja problematičnim industrijskim područjima i nerazvijenim zemljama.