Emil Theodor Kocher

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 578542 od 22. svibanj 2025. u 22:48 koju je unio Suradnik10 (razgovor | doprinosi) (Zamjena teksta - '[[18' u '[[medicina u 18')
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Emil Theodor Kocher

Emil Theodor Kocher (Bern, 25. kolovoza medicina u 1841. - Bern, 27. srpnja medicina u 1917.), švicarski liječnik.

Dobitnik je Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu medicina u 1909. godine za "svoj rad u fiziologiji, patologiji i kirurgiji štitne žlijezde".

Studirao je u Zurichu, Berlinu, London i Beču, a doktorirao je u Bernu medicina u 1865. godine. Od medicina u 1872. godine naslijedio je Georg Albert Luckea kao redovni profesor kirurgije i ravnatelj Svečulišne kirurške klinike u Bernu. Objavio je niz radova o brojnim temama kao što su homeostaza, antisepsa, kirurške infekcije, strijelne rane, akutni osteomijelitis, teorija uklještene kile i abdominalna kirurgija.

Njegova nova ideja o štitnjači u početku je bila kontraverzna, ali mu je uspješno liječenje guše sa stalnim smanjenjem smrtnosti ubrzo donijelo priznanje. Novac od Nobelove nagrade pomogao mu je u osnivanju Kocher Instituta u Bernu.

Razni instrumenti i kirurške tehnike dobile su naziv prema njemu kao Kocher-Debre-Semelaigne sindrom.

Vanjske poveznice