Banat (rumunjski: Banat, srpski: Банат ili Banat, mađarski: Bánát ili Bánság, njemački: Banat, slovački: Banát, banatskobugarski: Banát) je pokrajina u Rumunjskoj, Srbiji (Vojvodini) i Mađarskoj. Naziv Banat znači "pokrajina kojom upravlja ban".
Zemljopis
Banat se proteže od rijeke Tise do Karpata. Rijeka Tisa na zapadu dijeli Banat od Bačke. Na jugu je omeđen rijekom Dunav, na istoku Karpatskim gorjem, a na sjeveru rijekom Moriš.
Stanovništvo
Značajniji gradovi u njemu su (s brojem stanovnika):
- u Rumunjskoj:
- Temišvar (rumunjski: Timişoara, 317.651)
- Ričica (Reşiţa, 83.985)
- Lugoj (44.571)
- Caransebeş (28.294)
Povijest
Rumunjskoj je nakon prvog svjetskog rata dodijeljen istočni Banat dok je zapadni dodijeljen Kraljevini SHS. Taj dio kasnije je pripao Srbiji. Banat je također nacionalno šarolik. Tu žive Rumunji, Srbi, Mađari, Nijemci (čiji se broj znatno smanjio nakon 2. svjetskog rata), Bugari (banatski Bugari), Hrvati i brojni drugi narodi.
Hrvati u Banatu
Raštrkane diljem Banata se nalaze i hrvatske zajednice, podrijetlom iz raznih krajeva Hrvatske i BiH. Najpoznatiji su Krašovani, a u Banatu se nalaze i Hrvati koji su nastanjivaju posjede koje je bila dobila Zagrebačka biskupija za posjede oduzete u Pokuplju.
U Banat su Hrvati doselili u nekolikima navratima. Za vrijeme turske vlasti u plodnu banatsku nizinu doselli su se šokački Hrvati. Koncem 18. stoljeća u današnji Novi Bečej došla je jedna skupina Hrvata. Oko 1765. u većim skupinama su se Hrvati ikavski štokavci iz Ličke i Modruške županije, zatim iz okolice Petrinje i Gline naselili u Perlez (u središnjem Banatu), Opavu (Opovo) i Starčevo u tzv. Gornjanski kraj, a u manjim skupinama Borču, Glogonj, Omoljicu i Kovin. 1778. godine se odlukom Marije Terezije preuređuje se Vojna krajina. Vojna uprava dobila je znatni dio posjeda zagrebačkoga biskupa i turopoljskog plemstva. Kao obeštećenje su nakon dugih pregovora 1801. oštećeni plemići dobili su posjede u središnjem Banatu. Dobili su selišta Sarču (danas Sutjeska), Modoš (danas Jaša Tomić) i Biled (u Rumunjskoj). Naselili su se u Neuzini (jedno vrijeme Nezsény, Horváth Neuzina ili Hrvatska Neuzina), Boku (nazivana Horváth Bóka ili Hrvatska Boka) i selište Biled. Hrvati su naselili još i Klariju (dio naselja Hrvatska Klarija, danas Radojevo), Jarkovac, Botoš, Konak (Kanak) i Margiticu (Kismargita danas Banatska Dubica) odnosno sela u istočnom dijelu Zrenjanina. Jedan dio ovih naseljenika nastanio se u naseljima (Hrvatska Keča, rum. Checea Croată) koja su danas u Rumunjskoj. Ukupno je oko 1.000 Hrvata naseljeno na području navedenih sela. Pored zamijenjene zemlje, pridošli plemići dobili su i kmetove iz srpskih, rumunjskih i bugarskih zajednica. Južni Banat (okolicu Pančeva) naselili su štokavci. Jedna se skupina Hrvata doselila u Potisje i Podunavlje, na područje od istočno od Titela do Omoljice kod Pančeva. 1803. godine treći val hrvatskih naseljenika došao je u Banat. Hrvati iz triju karaševskih naselja Karašova, Lupaka i Klokotića (rumunjski dio Banata) naselili su se u Karlsdorfu (danas Banatski Karlovac).[1]
Banatske zajednice Hrvata nisu ostale odsječene od matične zajednice. Imali su i svoje škole sve dok nisu pripojene državnim školama. 1970-ih broj Hrvata se trostruko smanjio. Danas su Hrvati ostali u Zrenjaninu, Boki, Neuzina, Opovu, Bijeloj Crkvi, Ivanovu, Pančevu i Starčevu.[1]
Mađarski dio Banata
Krajnji jugoistok Mađarske se nalazi u Banatu.
Srbijanski dio Banata
Rumunjski dio Banata
Rumunjski Banat obuhvaća i područje obronaka Karpatskih planina. Nacionalna je slika nešto homogenija nego u ostatku Banata. Banat uglavnom obuhvaća nizinska područja. Uglavnom se uzgajaju žitarice (preko 40%), zatim šećerna repa, industrijsko bilje, duhan i kukuruz. Klima je umjerena i slična kao i u hrvatskom dijelu prostoru Panonske nizine, naravno nešto je kontinentalnija i suša s jakim vjetrovima u hladnijem djelu godine.
Banat je dugo bio pod turskom okupacijom tako da je nakon protjerivanja Turaka u 18. st. u njemu živilo samo par desetaka tisuća ljudi. Zanimljivo je da Banatom nikad nije upravljao ban, nego je to trebala postati banovina.
Najveći grad Banata je Temišvar, a planinskog djela ove regije Lugoj.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Razgovor s Goranom Kaurićem. Razgovarao Zlatko Ifković: Razgovor s Goranom Kaurićem: Hrvatski jezik može se čuti danas i u Banatu . Portal HKV. 14. srpnja 2016. Pristupljeno 13. svibnja 2025.