Sergej Prudovski

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 555863 od 15. travanj 2025. u 22:25 koju je unio Suradnik10 (razgovor | doprinosi) (Zamjena teksta - '{{dodaj infookvir|znanstvenik}}' u '{{Infookvir znanstvenik | ime = | slika = | slika_širina = | naslov = | datum_rođenja = | mjesto_rođenja = | datum_smrti = | mjesto_smrti = | prebivalište = | državljanstvo = | narodnost = | etnicitet = | polje = | radna_institucija = | alma_mater = | doktorski_mentor = | poznat_po = | autor_kratica_bot = | aut...)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
'

Sergej Prudovski, ruski povjesničar, istraživač sovjetskih radnih logora gulaga.[1][potreban bolji izvor]

Otkrio je zataškavanje zločina počinjenih za vrijeme sovjetskog režima, napose pod Staljinovim vodstvom, koje je provodila sama država Rusija putem policijskih i obavještajnih službi na primjeru uništavanja registracijskih kartica s osobnim podacima zatočenika gulaga u području Magadan.[2] Nakon što je Prudovski o tome obavijestio moskvoski Muzej povijesti gulaga, muzej se obratio Vijeću za ljudska prava pri Kremlju, čiji je predsjednik Mihail Fedotov kazao da se radi o “barbarskom” činu.[1]

Istražujući sudbinu svoga djeda Stjepana Kuznjecova, uhićenog i osuđenog kao japanskog špijuna, otkrio je imena još 1.700 ljudi uhićenih i osuđenih zbog sličnih razloga s njegovim djedom zbog tzv. Slučaja "Harbin", koji se odnosi na progone Kineza, povratnika na rusko tlo, od sovjetskih vlasti.[3] Pronašao je i popis od 475 progonjenih osoba, čija se imena nisu nalazila u službenim povijesnim dokumentacijama.[4]

Istraživao je i izvršitelje naloga pogubljenja zatvorenika, časnike iz redova FSB-a Illariona Wolfsona, Ivana Sorokina i Arkadija Postela, koji su odobravali smrtne kazne zatvorenicima i potvrđivali ih vlastoručnim potpisima. Nakon što je na sudu u Moskvi odbijena njegova žalba zbog uskraćivanja informacija iz FSB-ove pismohrane o zapisima pogubljenja NKVD-a[5], Prudovski je tužio FSB na Vrhovnom sudu Rusije zbog zataškavanja informacija i odbijanja pristupa pismohrani unatoč činjenici da je sa sadržaja skinuta oznaka tajnosti.[4]

Surađuje s moskovskim Muzejom povijesti gulaga.

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 Rusija uništava arhive o gulazima! narod.hr, 9. lipnja 2018. (pristupljeno 16. lipnja 2018.)
  2. ↑ Tom Balmfort. Russian historians raise alarm after Stalin victim's prison card destroyed Reuters, 9. lipnja 2018. (pristupljeno 16. lipnja 2018.)
  3. ↑ Ekaterina Formina, Elena Račeva. Ot shofera "chernogo voronka" do Stalina Novaya Gazeta, 26. studenog 2016. (pristupljeno 16. lipnja 2018.)
  4. ↑ 4,0 4,1 Vadim Birstein. Unearthing the Responsible Russian Retrospective, 30. studenog 2016. (pristupljeno 16. lipnja 2018.)
  5. ↑ Sud priznal zakonnym otkaz FSB predostavljat' dannye o nereabilitirovannyh sotrudnikah NKVD TASS, 30. lipnja 2016. (pristupljeno 16. lipnja 2018.)