Beljak Sanković

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 555256 od 15. travanj 2025. u 18:50 koju je unio Suradnik10 (razgovor | doprinosi) (Zamjena teksta - '{{dodaj infookvir|infookvir plemić}}' u '{{Infookvir plemić | ime = | titula = | slika = | veličina = | opis = | alt = | grb = | nasljedna_titula = | vladavina = | prethodnik = | nasljednik = | suprug = | supruga = | djeca = | puno_ime = | titule = | obitelj = | otac = | majka = | datum_rođenja = | mjesto_rođenja = | datum_krštenja = | mjesto_krštenja = | datum_smrti = | mjesto_smrti = | datum_pokopa = | mjesto_pokopa = | vjera = | spomenici = | w...)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Beljak Sanković (1363.-1392.)., pripadnik humske velikaške obitelji Sankovića[1]

Sin je Sanka Miltjenovića, brat Radiča, Budelje, Sančina i Dragane.[1] Naslijedio je vodstvo obitelji od oca. Beljak i brat Radič primljeni su u plemiće Dubrovačke Republike. Beljak je bio župan Popova 1370. godine, dok je susjednim krajevima Huma i dijela sjeverne Hercegovine gospodario brat Radič.[1]

Odmah nakon smrti bosanskog kralja i bana Tvrtka I. Kotromanića 1391. godine, Beljak i Radič su odlučili ustupiti posjed svoje obitelji (Konavle) Dubrovniku s utvrđenim gradom Sokolom, ne dogovorivši se s bosanskim dvorom. Ustupanje su zauzimanjem spriječili Tvrtkovi pouzdanici Vlatko Vuković i Pavao Radenović.[1] Pobunili su se pobunili protiv Radiča u prosincu 1391. godine, kada je Radić i zarobljen i zatočen.[1] 1392. godine Beljak se spominje kao mrtav.

Ne spominje se među pokopanima u obiteljskoj nekropoli u selu Biskupu kraj Zaborana, gdje su stećci i grobovi Miltjena, Sanka, Radiča te Gradoja i njegove supruge Gojsave.[1]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 enciklopedija.hr Sanković (pristupljeno 14. srpnja 2019.)