Bre, bire, be, more je čest uzvik u brojnim balkanskim jezicima. Uzvik se rabi za izražavanje odobravanja, pohvale ili čuđenja.[1][2]
Riječ je grčkog pordrijetla: vokativ μορέ od μορός, μῶρος "luda", skraćeno u bre.[1]
Rabi se u srpskom, bugarskom, rumunjskom, albanskom (bre), novogrčkom (μπρέ, βρέ μορέ) i u rumelijskim narječjima turskog jezika.
Oblik more za muški rod i mori za ženski rod rabi se u Bugarskoj, Makedoniji te južnom i jugoistočnom dijelu Srbije[3]. To je uzvik kojim jači, mogućniji pojačava 1) ton superiornosti, 2) ton od mila prema muškarcu, rjeđe prema ženskom. U hrvatskom jeziku se ovaj oblik ne javlja. Kraći oblik bre rabi se u istom izrazu starješinstva.[4]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, natuknica "brȅ", knjiga 1, str. 205, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1988. ISBN 86-407-0064-8 (NSK)
- ↑ Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, natuknica "be", knjiga 1, str. 128, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1988. ISBN 86-407-0064-8 (NSK)
- ↑ Bora Stanković, drama Koštana na projektu Rastko, www.rastko.rs (sr.) (pristupljeno: 31. listopada 2017.), primjeri za oblik i rod:
- Pa što ti, bre, to ne?... Kakva si ti vlast, kad ne možeš? More, i tebi je ona pamet zavrtela.
- Da znaješ, mome, mori, da znaješ, kakva je žalba za mladost
- ↑ Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, natuknica "more", knjiga 2, str. 456, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1988. ISBN 86-407-0064-8 (NSK)