Sikanci (Sikani; grčki Sikanoi) ili Sikanijci su bili jedno od triju plemena koja su živjela na Siciliji početkom feničke i grčke kolonizacije. prema Tukididu oni su bili iberskog porijekla[1] iz Španjolske, a u središnje predjele otoka Sicilije protjerali su ih nadirući Sikuli. Po nekim autorima Sikanci su predindoeuropskog podrijetla.
Za Sikance su antički autori vjerovali da su najstariji od sva tri naroda, a taj stav dijele i moderni povjesničari. Iza njih su došli Elimljani koji su se nastanili na zapadu otoka, a najkasniji došljaci su bili Sikulci koji su došli na istok. Prvi povijesni zapisi o Sikancima datiraju iz vremena feničke, a potom grčke kolonizacije. Tukidid je pisao o tome kako Sikanci potječu iz Iberije, ali za to ne postoje nikakvi dokazi.
Kao i drugi sicilijanski narodi, i Sikanci su tijekom antike bili izloženi snažnom utjecaju grčke kulture (Magna Graecia), a zbog koga su se većim dijelom asimilirali, te potpuno nestali u doba rimske vlasti.
Od njih je ostalo nekoliko kratkih zapisa na grčkom alfabetu na temelju kojih se pokušao rekonstruirati sikanski jezik.[2] Osim imena zapisi nisu prevedeni, te se jezik zbog nedostataka podataka smatra neklasificiranim.[3]
Reference
- ↑ Sicans
- ↑ The World's Writing Systems. 1996.:301.
- ↑ 'Sicanian' at Linguist List