Henri-Jacques-Edouard Evenepoel (Nica, 3. listopada 1872. – Pariz, 27. prosinca 1899.) bio je belgijski slikar i grafičar blizak postimpresionistima. Studirao je u Bruxellesu i Parizu. Slikao je izražajne i suptilne dječje portrete, mrtvu prirodu te pejsaže i prizore s pariških ulica. Od njegovih se grafičkih radova osobito ističu ilustracije djela Edgara Allana Poea.[1]
Životopis
Rođen je u Bruxellesu. Njegova majka umrla je dvije godine nakon njegova rođenja. Njegov otac, Edmond Evenepoel bio je visoki belgijski dužnosnik. Henri je vrlo mlad studirao crtanje na Akademiji Saint-Josse-ten-Node, kao i radionice slikara Ernest Blanc-Garina i dekoraciju Adolphe Crespin na Académiji Royale des Beaux-Arts.
Godine 1892. preselio se u Pariz. Boravio je sa svojom rođakinjom Lousieom De Meyom, koja mu je bila jedan od njegovih najdražih modela. Vježbao je i stjecao nova znanja na Gustave Moreau studiju na Fakultetu likovnih umjetnosti u Parizu, gdje se susreo sa budućim umjetnicima: Henri Matisse, Georges Rouault, Simon Bussy, Charles Milcendeau i Léon Printemps.
Godine 1894., njegova rođakinja Louise rodila je sina Charlesa, koji će se pojaviti na nekoliko svojih dječjih portreta. Prvu samostalnu izložbu održao je u Bruxellesu još 1895. kad je u Salonu du Champ-de-Mars izložio svoja prva četiri portreta.
1897., Henri Evenepoel se razbolio i proveo nekoliko mjeseci u Alžiru na liječenju. Sprijateljio se sa francuskim slikarom Raoulom du Gardierom koji je, poput njega, prisustvovao studiju Gustave Moreau. Boje njegovih slika su pod utjecajem njegova boravka u Alžiru.
Povratkom u Pariz, Evenepoel dobiva velike inspiracije nedjeljnim šetnjama u Bois de Boulogneu. Njegova karijera počinje uspješnim i cijenjenim radovima. Obitelj i prijatelji poželjni su subjekti njegovih cjelovečernjih portreta, često na neutralnoj pozadini s utjecajem Édouard Maneta i James Abbott McNeill Whistlera.
1899. dobio je poziv za sudjelovanje u La Libre Esthetique salonu 1900. te je bio pozvan od strane organizatora belgijske sekcije za Parizšku izložbu. Henri Evenepoel tada se planira vratiti u Belgiju i oženiti njegovu rođakinju Louise, i prepoznati svoga sina Charlesa.
Nekoliko dana prije povratka u Bruxellesu 27. prosinca 1899., umro je u Parizu zbog tifusa. Imao je 27 godina.
U Bruxellesu je živio u ulici Dupont 78, u četvrti Schaerbeek.[2][3]
Poznati radovi
-
Orange Market, Blidah, 1898. , Kraljevski muzej likovnih umjetnosti Bruxelles -
Café d´Harcourt u Parizu -
Portret sina Charlesa, 1898, Koning Boudewijnstichting -
Belgijska poštanska marka, 1973. -
Kći Henri Mattisea, Muzej Dhondt-Dhaenens -
Le bébé -
Le trottin ou parisienne (hrv. Zadatak ili Parižanka) -
Čovjek u crvenom -
Henriette s velikim šeširom, muzej Fin-de-Siècle (Bruxelles) -
Foire aux Invalides -
Nedjeljna šetnja parkom Bois u Bologni
_-_MDD_Deurle_12-02-2010_14-53-18.jpg)
_%C2%ABLe_trottin_ou_parisienne%C2%BB.jpg)
Literatura
- Hrvatska enciklopedija, Broj 3 (Da-Fo), str. 557.. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2001.g. ISBN 953-6036-33-9
Izvori
- ↑ LZMK / Hrvatska enciklopedija: Evenepoel, Henri, pristupljeno 10. ožujka 2015.
- ↑ Il s'était lié d'amitié avec Paul Baignères, son condisciple à l'atelier de Gustave Moreau.
- ↑ Lua error in Modul:Citation/CS1 at line 4096: data for mw.loadData contains unsupported data type 'function'.
Vanjske poveznice
Sestrinski projekti
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Henri Evenepoel |
Mrežna sjedišta
- LZMK / Proleksis enciklopedija: Evenepoel, Henri (kratki životopis)
- LZMK / Hrvatska enciklopedija: Evenepoel, Henri (kratki životopis)
- Indianapolis Museum of Art: Henri Evenepoel (eng.)
- cultured.com – Henri Evenepoel (eng.)