Ruska ustavna kriza 1993.
| Ruska ustavna kriza 1993 | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
 Bijeli dom, sjedište ruskog parlamenta nakon granatiranja tenkova lojalnih Jeljcinu. | |||||||
| |||||||
| Sukobljeni | |||||||
| Datoteka:Flag of Russia.svg Predsjednik Ruske Federacije Datoteka:Flag of Russia.svg Dijelovi Oružanih snaga Ruske Federacije |
Datoteka:Flag of Russia.svg Ruski parlament Datoteka:Flag of Russia.svg Naoružano građanstvo i razni banditi | ||||||
| Vođe | |||||||
| Datoteka:Flag of Russia.svgBoris Jeljcin Datoteka:Flag of Russia.svgPavel Gračov |
Datoteka:Flag of Russia.svgAleksandar Ruckoj Datoteka:Flag of Russia.svgRuslan Hazbulatov | ||||||
| Posljedice | |||||||
| • Preko stotinu ubijenih • Više stotina ranjenih | |||||||
Ruska ustavna kriza iz jeseni 1993. bila je politička kriza i u manjoj mjeri vojni sukob koji je nastao iz spora oko ustavnih ovlasti između ruskog predsjednika Borisa Jeljcina i ruskog parlamenta. Na vrhuncu krize, Rusiji je prijetilo propadanje u stanje građanskog rata što se zbog ruskog nuklearnog naoružanja sa zabrinutošću gledalo na zapadu.
Uzroci krize
Poslije raspada SSSR-a, te nakon što je Jeljcin postao prvi predsjednik Ruske Federacije, pokrenuo je niz radikalno-liberalnih reformi koje su "šok terapijom" trebale transformirati rusko gospodarstvo u modernu kapitalističku državu. Naličje tih reformi bilo je takvo da su mnogi ljudi ostali bez posla a zbog gospodarske krize koju je naslijedila iz osamdesetih godina, u državi se dogodila i značajna kriminalizacija društva.[1] Istovremeno, ruskom građanstvu koje nije imalo iskustva s kapitalističkim sustavom, ponuđena je vaučerska privatizacija, po kojoj su građani dobivali vaučere koji su im garantirali dio vasništva u nekoj kompaniji.[2] Budući da obični Rusi često nisu znali što raditi s njima, vaučere su često prodavali u bescjenje sumnjivim poduzetnicima, iz čega je nastala prva (odnosno Jeljcinova) generacija ruskih oligarha.[3] Suprotno od njih, obično je stanovništvo zapadalo u sve veće siromaštvo, pa primjerice, ekonomistica Natalija Rimaševskaja piše da je "po parametrima potrošnje, rusko društvo bilo odbačeno 20 godina unazad, što je uzrokovalo teški društveni šok".[4] Takvo stanje dovelo je do toga da sve popularniji postajali političari koji su pozivali na zaustavljanje reformi poput tadašnjeg predsjednika parlamenta Aleksandra Ruckoja i Ruslana Hazbulatova.
Izvori
- ↑ . Raspad ruske mafije: Dio likvidiran, ostali postali biznismeni ID: raspad_ruske_mafije_dio_likvidiran_ostali_postali_biznismeni.
- ↑ . Finance and Development ID: finance_and_development.
- ↑ Johanna Granville. The Russian Kleptocracy and Rise of Organized Crime, Dermokratizatsiya and Prikhvatizatsiya: the Russian Kleptocracy and Rise of Organized Crime. Demokratizatsiya 11(3): 449-457 ID: johanna_granville-the_russian_kleptocracy_and_rise_of_organized_crime.
- ↑ Rimaševskaja, Natalija (1997.). Socijalne posljedice ekonomske transformacije u Rusiji, Sociologičeskie isliedovanja ID: rimasevskaja-1997.-socijalne_posljedice_ekonomske_transformacije_u_rusiji.
Datoteka:Flag of Russia.svg
Nedovršeni članak Ruska ustavna kriza 1993. koji govori o povijesti Rusije treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.