Elektroakustička glazba
Elektroakustička glazba glazbeni je žanr u kojem skladatelji koriste tehnologiju kako bi manupilari timbrom akustičnih zvukova, ponekad obradom audio signala na akustičnim instrumentima.[1] Elektroakustička glazba nastala je sredinom 20. stoljeća kada dolazi do uključivanja proizvodnje električnog zvuka u kompozicijsku praksu. Početak elektroakustičke glazbe asociran je s djelovanjem Groupe de Recherches Musicalesa na Radiodiffusion-Télévision Française u Parizu, domu konkretne glazbe; Nordwestdeutscher Rundfunka u Kölnu, gdje je fokus stavljen na skladanju elektronische Musik; i na Columbia-Princeton Electronic Music Centeru u New York Cityju gdje je proučavana glazba za vrpcu, elektronička glazba i kompjuterska glazba. Praktična elektronička glazbala počela su se pojavljivati početkom 1900-ih.
Primjeri poznatih elektroakustičkih djela
- Milton Babbitt – Philomel (1964.)
- Luciano Berio – Thema (Omaggio a Joyce.) (1958. – 1959.)
- Johanna Beyer – Music of the Spheres (1938.)
- Konrad Boehmer – Aspekt (1964. – 1966.), Apocalipsis cum figuris (1984.)
- Pierre Boulez – Répons (1981. – 1984.)
- John Cage – Imaginary Landscape No. 1 (1939.)
- Mario Davidovsky – Synchronisms No. 6 for Piano and Electronic Sound (1970.)
- Halim El-Dabh – Leiyla and the Poet (1961.)
- Karel Goeyvaerts – Nummer 5 met zuivere tonen (1953.)
- Jean Michel Jarre – Deserted Palace (1972.)
- Phil Kline – Unsilent Night (1992.), for cassettes in boomboxes [2][3]
- Gottfried Michael Koenig – Project 1 (1964.), Project 2 (1966.)
- Alvin Lucier – I Am Sitting in a Room (1969.)
- Ivo Malec – Triola, ou Symphonie pour moi-même (1977. – 1978.)
- Luigi Nono – La fabbrica illuminata (1964.), A floresta é jovem e cheia de vida (1966.), Contrappunto dialettico alla mente (1968.), Como una ola de fuerza y luz (1971. – 1972.)
- Pauline Oliveros – Sonic Meditations, "Teach Yourself to Fly" (1961.)
- Else Marie Pade – Symphonie Magnétophonique (1958.)
- Henri Pousseur – Scambi (1957.), Trois Visages de Liège (1961.), Paraboles-Mix (1972.), Seize Paysages planétairesl (2000.)
- Steve Reich – Pendulum Music (1968.), for microphones, amplifiers, speakers and performers
- Pierre Schaeffer – Cinq études de bruits (1948.)
- Karlheinz Stockhausen – Gesang der Jünglinge (1955. – 1956.), Kontakte (1958 – 1960.), Mixtur (1964.), Mikrophonie I & II (1964. i 1965.), Telemusik (1966.), Hymnen (1966–67.), Oktophonie (1991.), Cosmic Pulses (2006. – 2007.)
- James Tenney – For Ann (rising) (1969.)
- Edgard Varèse – Poème électronique (1958.)
- Charles Wuorinen – Time's Encomium (1969.)
- Iannis Xenakis – Persepolis (1971.)
Izvori
- ↑ • Nepoznat parametar:
ref
• Nepoznat parametar:last1
• Parametaraccessdatenije dopušten u klasiweb - ↑ Midgette, Anne. 2004. "Noises Off! Making a Boombox Cacophony". The New York Times
- ↑ Boreal Electro Acoustic Music Society
