Mariano Soler

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 358358 od 1. prosinac 2021. u 00:23 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web))
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Monsinjor
Mariano Soler
Montevidejski nadbiskup
Datoteka:Mariano Soler.jpg
Datoteka:Template-Bishop.svg
-
Rođen 25. ožujka 1846.
San Carlos
Umro 26. rujna 1908.
Gibraltar
Zaređen za svećenika 21. prosinca 1872.
Zaređen za biskupa 8. veljače 1891.
Portal: Kršćanstvo
Portal o životopisima

Mariano Soler (San Carlos, Urugvaj, 25. ožujka 1846. - Gibraltar, 26. rujna 1908.) bio je urugvajski nadbiskup, bogoslov (teolog) i stručnjak za kanonsko pravo.[1]

Životopis

Rođen je u gradu San Carlosu blizu Maldonada 25. ožujka 1846. Već se u djetinjstvu zanimao za svećenički poziv, a od malena je pjevao u crkvenom pjevačkom zboru. Tijekom odrastanja dobivao je savjete i upute od obližnjeg svećenika, koji ga je učio latinski i grčki jezik.

Nakon što je u srednjoškolskoj dobi izrazio snažnu želju za svećeničkom podukom, obitelj mu se seli u Argentinu. Ubrzo se upisao u sjemenište u gradu Santa Fe, gdje je četiri godine išao na predavanja iz bogoslovlja i kristologije. Pohađao je Collegio Pio-Latino-Americano Pontificio u Rimu, nakon čega je za svećenika zaređen 21. prosinca 1872. Nekoliko dana kasnije održao je i svoju mladu misu.[1]

Poslije usavršavanja stječe naslov doktora kanonskog prava te se vraća u Montevideo. Između 1874. i 1880. bio je glavni vikar tada biskupije Montevideo, nakon čega je obnašao dužnost župnika u kolnim župama. Nakon što je papa Lav XIII. 13. srpnja 1878. biskupiju uzdigao na naslov biskupije, dvadesetak godina kasnije dobiva i naslov metropolije, koji je svečano dodijeljen 14. travnja 1897. godine.[2][3]

Nadbiskupom Montevidea postaje 29. siječnja 1891.[1], a nakon šest godina i metropolit. Bio je apostolski upravitelj biskupija Melo i Salto, sve do postavljanja novih biskupa prema nalogu pape Lava XIII.

Putovao je po Italji, Španjolskoj, Francuskoj i Portugalu, a šest puta je bio posjetio Vatikan. 1908., po povratku iz svog posljednjeg putovanja u Rim, na Gibraltaru je dobio tešku bolest od koje je i umro nekoliko dana poslije.

Bio je kritičar Charlesa Darwina i njegovih kontroverznih (tada i nedokazanih) nagađanja i tvrdnji.[4]

Izvori