Wienova aproksimacija

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 337613 od 18. studeni 2021. u 08:21 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige))
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Pogreška pri izradbi sličice:
Usporedba Wienovog zakona razdiobe s Rayleigh-Jeansovim zakonom i Planckovim zakonom, za tijelo temperature 8 mK.

Wienova aproksimacija (ponegdje nazvana Wienov zakon ili Wienova razdioba) je zakon fizike koji se koristi za opis spektra toplinskog zračenja (često nazivano funkcija crnog tijela). Zakon je prvi izveo Wilhelm Wien 1896. godine.[1][2][3] Prema Wienu, valna duljina koja odgovara maksimumu izračene energije (λm) obrnuto je srazmjerna apsolutnoj temperaturi[4]

Jednadžba dobro opisuje kratkovalni dio spektra (visoka frekvencija) toplinskog zračenja s objekata, ali zakazuje kad treba objasniti podatke dobivene pokusima za zračenje dugih valova (niska frekvencija).[3] Wienova aproksimacija nije uspjela riješiti problem ultraljubičaste katastrofe, kao ni Rayleigh-Jeansov zakon nekoliko godina poslije, nego tek Max Planck svojim zakonom.[4]

Vidi

Izvori

  1. ↑
    • Nepoznat parametar: ref
    • Nepoznat parametar: issue
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar series nije dopušten u klasi journal
  2. ↑
    • Nepoznat parametar: last1
    • Nepoznat parametar: at
    • Nepoznat parametar: ref
    • Nepoznat parametar: first1
  3. ↑ 3,0 3,1
    • Nepoznat parametar: last1
    • Nepoznat parametar: first1
    • Nepoznat parametar: ref
  4. ↑ 4,0 4,1 Sorić, Ivica; Kvantna priroda svjetlosti, Kemijsko – tehnološki fakultet Sveučilišta u Splitu
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Wienova_aproksimacija&oldid=337613"