Bitka kod Agincourta

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 330174 od 16. studeni 2021. u 06:04 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige))
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bitka kod Agincourta
Dio Stogodišnjeg rata
Datoteka:Schlacht von Azincourt.jpg
Bitka kod Agincourta, minijatura iz XV. stoljeća, Enguerrand de Monstrelet
Vrijeme 25. listopada 1415. (sv. Krispin)
Lokacija Azincourt, Pas-de-Calais, Francuska
Ishod engleska pobjeda
Sukobljeni
Datoteka:Royal Arms of England (1399-1603).svg Kraljevina Engleska Datoteka:France moderne.svg Kraljevina Francuska
Vođe
Datoteka:Royal Arms of England (1399-1603).svg kralj Henrik V.

Datoteka:Arms of Edward of Norwich, 2nd Duke of York.svg Edward od Norwicha, 2. vojvoda od Yorka†
Datoteka:Arms of Humphrey of Lancaster, 1st Duke of Gloucester.svg Humphrey, vojvoda od Gloucestera
Datoteka:Camoys arms.svg Thomas de Camoys
Datoteka:Sir Thomas Erpingham, KG.png Thomas Erpingham

Datoteka:Coat of arms of Charles dAlbret.svg Charles d'Albret†

Datoteka:Boucicaut.svg Jean Le MaingreDatoteka:White flag icon.svg
Datoteka:Arms of Jean dAlencon.svg Jean I, vojvoda od Alençona†
Datoteka:Arms of Gaston dOrleans.svg Charles, vojvoda od OrléansaDatoteka:White flag icon.svg

Vojne snage
Suvremene procjene od 6,000[1] do 9,000;[2].
• Oko 5/6 strijelaca
• 1/6 vitezova pješaka i oružnika u teškom oklopu.
Suvremene procjene od 12,000[3] do 36,000;[4].
• Oko 10,000 vitezova i oružnika (od toga oko 1,200 konjice)
• nekoliko tisuća drugoga pješaštva, samostreličara i strijelaca.
Posljedice
112–600 ubijenih, nepoznat broj ranjenih[5][6] 1,500–11,000 ubijenih[7]
700–2,200 zarobljenih[8]

Bitka kod Agincourta bila je ključna engleska pobjeda u Stogodišnjem ratu. Dogodila se 25. listopada 1415., na sv. Krispina, u grofoviji Saint-Pol u Artoisu, nekih 40 kilometara južno od Calaisa, danas Azincourt u sjevernoj Francuskoj.[9] Neočeikvana pobjeda Engleske kod Agincourta, naspram brojčano nadmoćnije francuske vojske, uzdigla je moral i prestiž kod Engleza, osakatila Francusku, i započela novo razdoblje rata, u kojemu je engleska strana uživala velike vojne uspjehe.

Nakon nekoliko desetljeća relativnoga mira, Englezi su obnovili svoj ratni pohod 1415., uslijed neuspjeha u pregovorima s Francuskom. U pohodu koji je uslijedio, mnogi su vojnici umrli zbog bolesti i Englezi su brojčani oslabili; pokušali su se povući Calais, ali je njihov put blokirala znatno brojnija francuska vojska. Unatoč nepovoljnijem položaju, bitka koja je uslijedila, završila je u nadmoćnoj taktičkoj pobjedi Engleza.

Kralj Henrik V. poveo je svoje jedinice u bitku, i izravno sudjelovao u borbama. Francuski kralj Karlo VI. nije osobno zapovijedao svojom vojskom, jer je patio od teške psihoze, s umjerenom mentalnom onesposobljenošću. Umjesto njega, zapovijedao je Charles d'Albret, te različiti istaknuti francuski plemići iz Armagnacove stranke.

Bitka je poznata po masovnoj uporabi engleskog dugog luka, te su engleski i velški strijelci činilo gotovo 80 posto Henrikove vojske. Razaranje francuske konjice od strane strijalaca označilo je pad konjice i sve veću dominaciju dalekosežnog oružja na bojnom polju.

Agincourt je jedna od najpoznatijih engleskih pobjeda, i najznačajniji engleski trijumf u Stogodišnjem ratu, uz bitke kod Crécyja (1346.) i Poitiersa (1356.). Bitka je središnji dio drame Henrik V. Williama Shakespearea.

Vidi još

Bibliografija

• Nepoznat parametar: ref
• Nepoznat parametar: trans-title
• Nepoznat parametar: ref
• Nepoznat parametar: origyear
• Nepoznat parametar: ref
• Nepoznat parametar: origyear
• Nepoznat parametar: translator-link
• Nepoznat parametar: ref

Izvori

  1. PREUSMJERI Predložak:Izvori
  1. ↑ Barker 2005, str. 227.
  2. ↑ Curry 2006, str. 192.
  3. ↑ Curry 2006, str. 192.
  4. ↑ Barker 2005, str. 320.
  5. ↑ Curry 2000, str. 12.
  6. ↑ Barker 2005, str. 320.
  7. ↑ Curry 2000, str. 12.
  8. ↑ Barker 2005, str. 337, 367, 368.
  9. ↑ Monstrelet 1853, str. 340.