Lucas Pouille

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 251675 od 24. listopad 2021. u 16:08 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Predložak:Tenisač Lucas Pouille (Grande-Synthe, Francuska, 23. veljače 1994.) je francuski tenisač. Na ATP Touru se natječe od 2013. godine.

Teniska karijera

Pouille je profesinalnu tenisku karijeru započeo 2013. godine a iste je dobio wildcard (poput Ivaniševića na Wimbledonu 2001.) za predstojeći Roland Garros. To mu je ujedno bio i prvi nastup na završnici nekog Grand Slam turnira. Ondje je pobijedio američkog predstavnika Alexa Kuznetsova dok je u drugom kolu bolji bio Bugar Grigor Dimitrov.

Sezona 2016. bila je dosad najuspješnija za Pouillea. Najprije se plasirao u finale Bukurešta, svojeg prvog ATP turnira. Ondje ga je s glatkih 6-3, 6-2 pobijedio Španjolac Fernando Verdasco.[1][2] Nakon toga uslijedio je plasman u polufinale Rima, turnira iz Masters serije 1000. Na tom putu je pobjeđivao protivnike kao što su Gulbis, Ferrer[3] i Mónaco dok ga je u polufinalu svladao kasniji pobjednik Andy Murray. Poslije je uslijedio Wimbledon gdje je u trećem kolu svladao Del Potra a u sljedećem kolu Bernarda Tomića.[4] Tako je kao iznenađenje turnira stigao do četvrtfinala u kojem je bolji bio Čeh Tomáš Berdych.

Isti uspjeh je ponovljen i na US Openu. Ondje je svladao Rafaela Nadala[5] dok ga je u četvrtfinalu u tri seta pobijedio sunarodnjak Gaël Monfils.

25. rujna 2016. osvojio je Moselle Open, svoj prvi ATP turnir u karijeri.[6] Ondje je bio treći nositelj a u finalu je pobijedio Dominica Thiema, tada desetog na teniskoj ljestvici.[6]

ATP finala

Pojedinačno (1:1)

Ishod Datum Turnir Podloga Protivnik Rezultat
Poraz 24. travnja 2016. Bukurešt, Rumunjska zemlja Datoteka:Flag of Spain.svg Fernando Verdasco 3–6, 2–6
Pobjeda 25. rujna 2016. Metz, Francuska beton (dvorana) Datoteka:Flag of Austria.svg Dominic Thiem 7–6(7–5), 6–2

Izvori

Vanjske poveznice