Luka Brajnović

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 227294 od 17. listopad 2021. u 00:55 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Predložak:Književnik

Luka Brajnović (Kotor, Crna Gora, 13. siječnja 1919. - Pamplona, Španjolska, 8. veljače 2001.), bio je hrvatski pjesnik, književnik i novinar koji je od nakon Drugoga svjetskog rata do smrti, 2001. godine, živio i radio u Španjolskoj. Rodom Hrvat.[1] Jedan od najvećih Hrvata iz iseljeništva, pjesnik, enciklopedist i znanstvenik.[1]

Životopis

Luka Brajnović rodio se u Kotoru 1919. godine.[2] Pučku školu polazio je i završio u rodnome gradu, a gimnaziju na Badiji, u Dubrovniku i Kotoru.[2] Studij prava upisao je i studirao na Sveučilištu u Zagrebu, a završio ga poslije u iseljeništvu. U emigraciju je otišao u svibnju 1945. godine. Prvotno je boravio u Austriji, potom u Italiji te u Španjolskoj gdje je na Sveučilištu u Pamploni studirao i diplomirao na Filozofskom fakultetu i na Fakultetu znanosti informacija.[2]

Od 1960. godine bio je profesorom svjetske književnosti i novinarske deontologije na Navarskom sveučilištu.[2]

U čast lika i djela Luke Brajnovića od 1997. godine dodjeljuje se Nagrada Luka Brajnović za komunikaciju a dodjeljuje ju Škola komunikacije Sveučilišta Navarra iz Pamplone u Španjolskoj, "profesionalcima koji su u svom radu na području komunikacije branili dostojanstvo ljudske osobe i temeljne vrijednosti slobode, tolerancije i solidarnosti."[3]

Književno stvaralaštvo

Brajnović se zarana počeo baviti pisanjem. Pisao je pjesame, pripovijesti i romane. Još za vrijeme studija bio je glavnim i odgovornim urednikom časopisa "Luči" (1940.-1943.), a od 1941. do 1944. godine bio je urednikom jednog od najraširenijih hrvatskih katoličkih tjednika Hrvatske straže.[2] U emigraciji je surađivao u brojnim hrvatskim listovima i časopisima (Danica, Hrvatska država, Glas sv. Antuna, Hrvatska revija i inima).[2] U Madridu je pokrenuo i uređivao do 1955. godine reviju za duhovno-znanstvena pitanja Osoba i duh (zajedno s Hijacintom Eterovićem)[4], te Knjižnicu Osvit, koja je, među ostalima, objavila knjigu pjesama Lucijana Kordića, knjigu eseja Vinka Kriškovića i Sveto Pismo Novoga i Staroga Zavjeta u prijevodu Ivana Ev. Šarića, a u reviziji samog Brajnovića.[2]

Surađivao je i u raznim španjolskim novinama i revijama te je bio piscem brojnih priručnika za španjolske studente.

U hrvatskim glasilima potpisivao se je i pseudonimima: Nehaj Trifunović, Ante Borak, Tugomir Lab, Bić i dr.

Pjesme i članak u Hrvatskoj reviji

Između 1952. i 1980. godine objavio je u Hrvatskoj reviji[4]:

  • Čempresi, sv. 1., str. 29.-32., 1952.
  • Dvije pjesme: Koenigsee; Daksa 1944, sv. 2., str. 139., 1957.
  • Tri pjesme: Djetinjstvo; Mladi val; Dva anđela, sv. 4., str. 549.-551., 1961.
  • Bol na bespuću: Razmišljanja uz divot-knjigu "Katolička crkva i Hrvati izvan domovine", sv. 4., str. 619.-622., 1980.

Djela

Roman iz bokeljskoga života Suze u nastavcima mu je objavljen u Hrvatskoj straži, te zasebna djela[2]:

  • Tripo Kokoljić, (roman), Zagreb, 1945.
  • Smirene želje, (pjesme), Madrid, 1951.
  • Priče iz djetinjstva, (pripovijesti), Madrid, 1953.
  • Na pragu radosti, (pjesme), Rim, 1958.
  • Tecnologia de la Informacion, (priručnik: tri izdanja), Pamplona 1967., (2. izd. 1974.; 3. izd. 1978.)
  • Deontologia periodistica , (priručnik), Pamplona, 1969. (2. izd. 1978.)
  • U plamenu (roman), Rim 1969., (2. izd. Đakovo 1990.)
  • Retorno (pjesme), Pamplona, 1972.
  • Grandes figuras de la Literatura universal, (eseji), Pamplona, 1973.
  • Literatura de la revolucion bolchevique, (priručnik), Pamplona, 1975.
  • Ellenguaje de las ciencias, (priručnik), Pamplona, 1976.
  • Ambito cientifico de la Informacion, (priručnik), Pamplona, 1979.
  • El poema americano, (pjesme), Pamplona, 1982.
  • Ex ponto, (pjesme), Pamplona 1985.
  • Despedidas y encuentros, memorias de la guerra y el exilio, Eunsa, Pamplona, 2000. (2. izd. 2001.; polj. izd. Pożegnania i powroty. Wspomnienia z czasów wojny i wygnania, Wydawnictwo Trio, Varšava, 2011.; hrv. izd. Oproštaji i susreti: sjećanja iz rata i izgnanstva, Zagreb, 2019.)
  • Služiti istini: memoari, članci, ogledi i studije, priredila Matilda Kolić-Stanić, Zagreb, 2016.
  • Mjesečina u uljiku: izabrane pjesme, priredio Božidar Petrač, Zagreb, 2019.
  • More mog djetinjstva: izabrane pjesme, Zagreb, 2019.[5]

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 Đuro Vidmarović: Hrvatska predsjednica među Hrvatima u Boki kotorskoj, Hrvatsko kulturno vijeće, 7. lipnja 2015.
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 60 hrvatskih emigrantskih pisaca simun-sito-coric.ch, Arhivirano iz izvornika 27. studenoga 2013., preuzeto 16. listopada 2019.
  3. ↑ Predložak:Spa oznaka Premio Luka Brajnovic, Universidad de Navarra, pristupljeno 10. travnja 2015.
  4. ↑ 4,0 4,1 Milan Blažeković, Bio-bibliografski leksikon suradnika Hrvatske revije, Školske novine-Pergamena, Zagreb, 1996., ISBN 953-160-107-0, str. 71.
  5. ↑ 100. obljetnica rođenja Luke Brajnovića, dhk.hr, 11. listopada 2019., pristupljeno 16. listopada 2019.
 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća (http://hakave.org/).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Hrvatsko kulturno vijeće - hakave.org.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
Script error: The function "main" does not exist.

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Luka_Brajnović&oldid=227294"