120347 Salacija

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 205833 od 8. listopad 2021. u 11:36 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
120347 Salacija
Otkriće
Kategorija Cubewano (MPC)
Odvojeni objekt (DES)
Orbitalni elementi
Epoha 4. studenog 2013. (2456600.5 JD)[1]
Velika poluos 42,016238 AJ
Perihel 37,596386 AJ
Afel 46,436091 AJ
Ekscentricitet 0,10519391
Orbitalni period 99477,344 d
272,35 a
Inklinacija 23,94516642°
Srednja anomalija 118,005944°
Fizičke osobine
Dimenzije 854 ± 45 km[2]
905 ± 103 km[3]

120347 Salacija, trans-neptunski objekt, vjerojatno patuljasti planet. Otkrili su ga Henry G. Roe, Michael E. Brown, i Kristina M. Barkume iz zvjezdarnice Palomar 22. rujna 2004. Posjeduje jedan poznati prirodni satelit, Actaeu.

Fizička svojstva

Unatoč inklinaciji od 24°, nije dio obitelji Haumea budući joj infracrveni spektar otkriva sastav od svega 5% vodenog leda.[4] Ukupna masa sustava Salacija-Actaea iznosi 4,66 ± 0,22 x 1020 kg. Na osnovu prosječnog promjera, 96% navedene mase otpada na samu Salaciju. S obzirom na svoje dimenzije Salacija ima jednu od najmanjih gustoća i vrijednosti albeda.[3]

Iako je Međunarodna astronomska unija nije klasificirala kao takvu, Mike Brown smatra da se vrlo vjerojatno radi o patuljastom planetu.[5]

Prirodni satelit

Salacija posjeduje jedan poznati prirodni satelit, Actaeu, koja oko matičnog tijela orbitira svaka 5,494 dana na udaljenosti od 5619 ± 87 km s ekscentricitetom od 0,0084 ± 0,0076.[3] Ima promjer između 286 ± 24 km[2] i 303 ± 35 km.[3] Otkrili su je Keith S. Noll, Harold Levison, Denise Stephens i Will Grundy 21. srpnja 2006. pomoću svemirskog teleskopa Hubble.[6]

Izvori

  1. ssd.jpl.nasa.gov. 120347 Salacia (2004 SB60), preuzeto 27. rujna 2013.
  2. 2,0 2,1 S. Fornasier, E. Lellouch, T. Müller, P. Santos-Sanz, P. Panuzzo, C. Kiss, T. Lim, M. Mommert, D. Bockelée-Morvan, E. Vilenius, J. Stansberry, G.P. Tozzi, S. Mottola, A. Delsanti, J. Crovisier, R. Duffard, F. Henry, P. Lacerda, A. Barucci, A. Gicquel (2013.). TNOs are Cool: A survey of the trans-Neptunian region. VIII. Combined Herschel PACS and SPIRE observations of 9 bright targets at 70–500 μm, Astronomy and Astrophysics ID: s_fornasier_e_lellouch_t_m_ller_p_santos_sanz_p_panuzzo_c_kiss_t_lim_m_mommert_d_bockel_e_morvan_e_vilenius_j_stansberry_g_p_tozzi_s_mottola_a_delsanti_j_crovisier_r_duffard_f_henry_p_lacerda_a_barucci_a_gicquel-2013.-tnos_are_cool_a_survey_of_the_trans_neptunian_region_viii_combined_herschel_pacs_and_spire_observations_of_9_bright_targets_at_70_500_m.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 J.A. Stansberry, W.M. Grundy, M. Mueller, S.D. Benecchi, G.H. Rieke, K.S. Noll, M.W. Buie, H.F. Levison, S.B. Porter, H.G. Roe (2012.). Physical properties of trans-neptunian binaries (120347) Salacia–Actaea and (42355) Typhon–Echidna, Icarus, 219 (2), 676 – 688 ID: j_a_stansberry_w_m_grundy_m_mueller_s_d_benecchi_g_h_rieke_k_s_noll_m_w_buie_h_f_levison_s_b_porter_h_g_roe-2012.-physical_properties_of_trans_neptunian_binaries_120347_salacia_actaea_and_42355_typhon_echidna.
  4. Schaller, E. L.; Brown, M. E. (2008.). Detection of Additional Members of the 2003 EL61 Collisional Family via Near-Infrared Spectroscopy, The Astrophysical Journal, 684 (2), L107 - L109 ID: schaller_e_l_brown_m_e-2008.-detection_of_additional_members_of_the_2003_el61_collisional_family_via_near_infrared_spectroscopy.
  5. Mike Brown / Caltech. How many dwarf planets are there in the outer solar system? (updates daily), preuzeto 28. rujna 2013.
  6. IAU Central Bureau for Astronomical Telegrams. IAUC 8751: (120347) 2004 SB_60; 2006gi, 2006gj; V733 Cep, preuzeto 28. rujna 2013.