| Kamakura | |
|---|---|
| 鎌倉市 Kamakura-shi | |
 Kip Bude u Kamakuri | |
| Država |  Japan |
| Regija | Kantō |
| Prefektura | Kanagawa |
| Vlast | |
| • Gradonačelnik | Tokukazu Ishiwata |
| Površina | |
| • Ukupna | 39.60 km² |
| Koordinate | 35°19′N 139°33′E / 35.317°N 139.55°E |
| Stanovništvo (2010.) | |
| • Entitet | 174.016 (4.390stan./km2) |
| Vremenska zona | JST (UTC+9) |
| Pozivni broj | 018-863-2222 |
| Stranica | www.city.kamakura.kanagawa.jp |
| Lua error in Modul:Interaktivna_karta at line 597: attempt to index field 'wikibase' (a nil value). | |
| Lua error in Modul:Location_map at line 525: Unable to find the specified location map definition: "Module:Location map/data/Japan" does not exist. | |
Kamakura (japanski:鎌倉市 Kamakura-shi) je grad u Japanu na otoku Honshū.
Povijest
Iako je Kamakura danas vrlo malen grad, često je opisan u povijesnim knjigama kao bivši de facto glavni grad Japana i sjedište šogunata i namjesništva u Kamakura razdoblju. Prema Institutu za istraživanje na svjetskim sustavima[1], Kamakura je bio četvrti najveći grad u svijetu 1250. godine, sa 200.000 ljudi. Od 1. ožujka 2010, grad ima populaciju od procijenjenih 174.016 stanovnika s gustoćom od 4,390 stanovnika po četvornom kilometru. Ukupna površina mu je 39.60 km². Status grada je dobio 3. studenog 1939. 1923. grad je pogodio potres koji je uzrokovao tsunami. Ukupni broj poginulih od potresa i tsunamija premašio je 2.000 žrtava.
Grad ima plažu koja ga u kombinaciji sa brojnim hramovima i blizine Tokija, čini popularnim turističkim odredištem.
Kamakura ima mnogo povijesno značajnih budističkih hramova i šintoističkih svetišta, neke od njih, poput Sugimoto-Dera, stari su više od 1.200 godina.
Zemljopis
Grad je smješten u prefekturi Kanagawa, oko 50 km jugozapadno od Tokija. Okružen je na sjeveru, istoku i zapadu brdima dok je na jugu otvoren prema Sagami zaljevu, zbog svoje prirodne izoliranosti može se reći da je Kamakura prirodna tvrđava. [2] Prije izgradnje tunela i nekoliko modernih cesta u ostatak otoka moglo se preko nekoliko uskih umjetnih prijevoja, među kojima sedam najvažniji su se zvali "Kamakurinih sedam ulaza" (镰仓 七 口?), naziva se ponekad prevodi kao "Kamakurinih sedam usta".
