Glaž je bio srednjovjekovni grad, sjedište istoimene županije na području današnje Bosne[1]. Točan položaj grada nije poznat.
Prvi put se spominje 1244. kao utvrđeni grad[2]; u njemu je tada boravio ugarsko-hrvatski kralj Bela IV.. Spominje se zatim u 1287., pa 1299. U 14. i 15. stoljeću Glaž se spominje još desetak puta. Krajem 14.stoljeća u blizini se razvio gradić Srida. U Glažu je postojao i franjevački samostan, koji se više puta spominje u 1370-im[3]. U posjed Hrvatinića dolazi 1391.[3] Posljednji put se spominje u papinom pismu 1469.[2][3]
U povelji bosanskog bana Prijezde iz 1287. navode se sela na granici Glaške i Zemljaničke županije: Bistrica, Grabroa i Bulkacka[4], ali nije jasno koja su to današnja sela, tako da granica županije nije poznata. Glaška županija je bila unutar Zagrebačke biskupije[5]
O položaju grada se zna jedino da je "ležao na granici Usore" u podatku iz 1334.[3]. Franjo Rački ga je smjestio na rijeku Vrbas, a Vjekoslav Klaić, Ferdo Šišić i Nikola Bilogrivić oko rijeke Ukrine. Darko Periša je 2005. predložio smještaj Glaža na gradinu u Šušnjarima na desnoj obali Vrbasa[6], a za županiju je predložio granice na Savi, Vrbasu, Ukrini i planini Uzlomac i donjem toku Vrbanje.
Bilješke
Literatura
- Hrvatska opća enciklopedija, Svezak 4, Zagreb, LZMK, 2005, ISBN 953-6036-34-7
- Pál Engel, Neki problemi bosansko-ugarskih odnosa, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, 16., Zagreb, 1998.
- Darko Periša: Pejo Ćošković, Susret sa zagubljenom poviješću, Pril. Inst. arheol. Zagrebu, 22/2005, str. 199-216.