Ljudevit Pekry
Ljudevit Pekry de Petrovina, također i Ludovik Pekry de Petrovina (lat. Ludovicus Pekry de Petrowina, mađ. Pekry Lajos, također: Laurenz), hrvatsko-ugarski plemić, izdanak plemićke obitelji Pekry de Petrovina. Zapovjednik mađarskih postrojba u bitci kod Gorjana 1537. u vrijeme osmanskih osvajanja.
Životopis
Jedno je vrijeme bio vlasnikom varaždinske tvrđe, koja je nakon pada grofova Celjskih, prodaje imovine Ulrika Celjskog po njegovoj udovici Katarini Branković Janu Vitovcu, a čiji su nasljednici počinili izdaju pa su im oduzeta sva imanja u Zagorju i predata 1485. na upravljanje Ivanišu Korvinu, poslije kojeg su tvrđom vlasnici bili Beatrica Frankopan, Juraj Barndenburški, Stjepan Batory i Ljudevit Pekry. 1504. je kralj Ferdinand Habsburški 1504. godine grad i varoš Varaždin založio Ivanu Ungadu.[1]
Nakon pogibije zajedničkog kralja u Mohačkoj bitci, nakon Cetingradskog sabora 1527. hrvatsko je plemstvo izabralo austrijskog nadvojvodu Ferdinanda Habsburškog za hrvatskoga vladara. Druga je struja izabrala Ivana Zapolju. U ondašnjoj Slavoniji hrvatsko se plemstvo podijelilo te su jedni stali uz Ferdinanda Habsburga, a drugi uz Ivana Zapolju. Pristaše Ferdinanda Habsburškog bili su Petar Keglević, Franjo Tahy, Franjo Batthyány i Ljudevit Pekry. Pristaše Ivana Zapolje bili su Šimun i Petar Erdődy te Toma Nádasdy. Struje pristaša obaju kraljeva bile su u obama kraljevstvima, Hrvatskoj i Ugarskoj, te je u Hrvatsko-Ugarskoj izbio građanski rat. Međusobna zavađenost i ponos bili su jači od svijesti suprotstavljanja zajedničkom neprijatelju koji je donosio mnogo veći jad osvojenim zemljama, pa im je bilo važnije drugima nametnuti vlastiti stav o budućem kralju, nego od osmanske prijetenje koja je potčinila Balkan. Ishod svega je bio da su dvije zaraćene strane jedni drugima pustošilli imanja, bavili se međusobnim bitkama, slabeći međusobno hrvatske snage pri čemu turski osvajači su ostajali nedirnuti, bez gubitaka i mirno su se mogli posvetiti osvajanjima hrvatskih zemalja.[2]
Ljudevit Pekry od Petrovine je bio supotpisnik primirja između pristaša Ferdinanda Habsburškog i Ivana Zapolje sklopljenog 8. listopada 1530. u logorima blizu Dišnika i Novog Dvora. Ljudevit se spominje kao "vrhovni kapitan lakog konjaništva kraljevskoga veličanstva", zajedno s ostalim podanicima kralja Ferdinanda Habsburškog, a s njihove strane su supotpisnici Petar Keglević od Bužima, Ivan Kaštelanović od Svetoga Duha, Ivan, Krsto i Franjo Svetački, Nikola Pekry od Petrovine, Franjo Sekelj od Dobre Kuće, Ivan Golec od Sutiske i ostali, a sa strane pristaša protukralja Ivana Zapolje biskup zagrebačke crkve i Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije ban Šimun Erdődy, gubernator priorije Vranske Ivan Tahi , župan županije Željezne Petar I. Erdődy te ini podanici Ivana Zapolje.[3]
1534. je bio u statusu kraljevskog savjetnika. Te je godine od kralja Ferdinanda I. Habsburškog dobio posjede Medvedgrad, Lukavec i Rakovac.[4]
U bitci kod Gorjana 1537. otišao s bojišta.[5]
Izvori
- ↑ Zdravko Rajić: Heraldička baština prostora današnje Varaždinske županije. Filozofski fakultet, Zagreb, rujan 2022., str. 12.
- ↑ Đuro Vidmarović: Vrijedan prilog upoznavanju prošlosti i kulturne baštine Moslavine: Zbornik Moslavine XVI, Muzej Moslavine Kutina, Kutina, 2018. . Portal HKV. 18. siječnja 2019. Pristupljeno 25. siječnja 2026.
- ↑ Branko Križan: Pakrac i okolica od ranoga srednjeg vijeka do kraja 16. stoljeća. Zavičajna povijest za učenike II. razreda gimnazije i četverogodišnjih strukovnih škola. Povijesno društvo Pakrac – Lipik, Pakrac, prosinca 2017., str. 20. Pristupljeno 25. siječnja 2026.
- ↑ Pekry. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 25.1.2026. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/pekry>.
- ↑ osvada. Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika. Pristupljeno 25. studenoga 2025.